Televizijska kuća iz Njemačke, ARD-ov Das Erste, objavila je u utorak navečer u svom istraživačkom magazinu Report Mainz reportažu o njemačkim humanitarcima koji pomažu izbjeglicama koje su zaglavile na Balkanu, da kroz Hrvatsku ilegalno uđu u Europsku uniju.
Osim što su razgovarali s pomagačima izbjeglica, kako su ih definirali i kojima su potpuno sakrili identitet, ARD-ovi novinari s kamerama su ispratili šesteročlanu obitelj Kurda iz sjevernog Iraka iz Bosne i Hercegovine u ilegalnom prelasku preko granice s Hrvatskom sve do Slovenije.
"Na putu smo na slovensko-hrvatskoj granici s pomagačima izbjeglicama iz Njemačke. Pomagači ovdje očekuju dolazak šesteročlane kurdske obitelji koja je već danima na putu, kako bi ih sa sobom odvezli u Njemačku", tako počinje reportaža uz scene vožnje kroz šumu, s jedne strane, te s druge prizore hoda iscrpljene obitelji s malom djecom.
Ovo su, rekli su, do sada uspješno napravili već šest puta. U reportaži se navodi da je kurdska obitelj s pomagačima put do Njemačke dug 1400 kilometara uspješno prešla prošlog tjedna. Pritom su morali neopaženo prijeći četiri državne granice. (Prilog možete pogledati u videu na ovom linku od 19. minute emisije nadalje).
Istraživačku novinarsku ekipu zanimalo je zašto pomagači izbjeglicama, koji za razliku od krijumčara ljudi iz kriminalnog miljea, ulažu i toliko truda i vlastitih sredstava, a povrh svega još, ako bi ih se uhvatilo, riskiraju zatvorske kazne i do deset godina? Je li to humanitarna pomoć ili krijumčarenje? Svakako riskiraju vlastitu slobodu zbog slobode drugih.
"Mi to činimo iz uvjerenja, vjerujemo da svi imaju pravo na slobodno kretanje", odgovorila im je "Sophie", kako su nazvali njemačku aktivistkinju, "Vjerujemo u ljudska prava. I smatram da se ona strukturalno krše na vanjskim europskim granicama."
U ovaj poduhvat su krenuli nakon što su pronašli dotičnu obitelj iz Iraka u egzistencijalno i pravno potpuno bezizlaznoj situaciji u "jednom izbjegličkom logoru u Bosni i Hercegovini", očito negdje kod Sarajeva. Novinarska ekipa tu ih je posjetila, 36-godišnju Hanu sa suprugom i četvero djece koji su tu već tjednima živjeli u kontejneru.
Tamo su doznali da je obitelj iz Iraka pobjegla pred siromaštvom i najgorim ratnim nasiljem još 2016. Iz Iraka su se uspjeli prebaciti do Turske, zatim uzdužno prijeći cijelu tu zemlju, a onda preko Egejskog mora domoći se grčkog otoka Lezbos. Tamo, međutim, nisu našli utočište. Završili su prvo u zloglasnom izbjegličkom logoru Moria, u kojem je, primjerice, u ljeto 2020. bilo natiskano 20.000 djece, od kojih je nešto preko 6000 bilo djece.
Europski mediji nebrojeno puta su pisali o Moriji kao o mjestu nasilja, i vanjskog i unutarnjeg, o bolestima, gladi, zlostavljanju, silovanjima… Vremenom su ovu iračku obitelj premjestili u obližnji logor Kara Tepe. Tamo su proveli nekoliko godina.
"Danju i noću izbijale su tučnjave i svađe. Nije bilo hrane, pomoći, nismo imali ništa. Nakon šest godina bila sam sasvim iscrpljena", ispričala je žena čija djeca tijekom tih šest godina nisu imala gdje pohađati školu, a suprug nije imao gdje raditi.
Na Lezbosu su mnoštvo puta pokušali podnijeti zahtjev za azilom, svaki put bezuspješno. U nekom trenutku shvatili su da obitelj tako više ne može, odlučili su i uspjeli otići odatle i krenuti dalje. Prema grafikama prikazanima u prilogu na Das Erste, zaključuje se da su iz Grčke prešli u Albaniju, odatle pak na Kosovo, pa onda dalje kroz Srbiju i konačno u BiH.
Politolog i stručnjak iz prava sa Sveučilišta Kassel Maximilian Pichl kazao je u prilogu da to nije nikakav izdvojeni slučaj:
"Mnogi ljudi koji dospiju na balkansku rutu, godine su proveli u Grčkoj. Za njih nije bilo nikakvih niti političkih niti pravnih rješenja. Mnogi od njih kreću dalje jer naprosto ne vide nikakvu perspektivu."
Pichl smatra da je Europska unija ta koja bi morala preuzeti odgovornost prema tim ljudima, i to prema vlastitim zakonima. Hana je s obitelji imala sreću da su ih pronašli pomagači izbjeglicama. Dali su joj točne upute gdje i u koje vrijeme će se naći. S hrvatske strane granice, naravno. A sve su kamerama usred noći snimali novinari iz njemačke.
A Hanu je uoči prelaska bilo jako strah: "Puno je problema s hrvatskom policijom. Oni ti oduzmu novac, razbiju ti mobitel i naprosto te odvedu."
To o čemu je ona govorila mnoštvo puta je bila tema na RTL-ovim platformama. Bilo da je riječ o optužbama nevladinih organizacija iz EU-a da "hrvatska policija pretuče trećinu migranata i okrade dvije trećine", bilo da je riječ o velikom istraživačkom projektu nekoliko europskih redakcija u kojem je posebno sudjelovala ekipa RTL-ove Potrage predvođena Dankom Derifaj.
Potraga je prije točno godinu dana objavila video uniformiranih ljudi s hrvatske strane granice, za koje se poslije ispostavilo da su doista bili policajci, kako žestoko premlaćuju migrante i protjeruju ih s teritorija RH nazad u BiH. Skandal je odjeknuo sve do Bruxellesa, gdje se ministar Davor Božinović morao osobno pravdati.
A onda, u veljači ove godine, danas pokojni novinar Indexa Vladimir Matijanić objavio je sadržaj internog policijskog e-maila u kojem zamjenik zapovjednika Postaje granične policije Bajakovo podređenima objašnjava da migrante trebaju tjerati nazad tako da "paze da ih nitko ne snima i da nema kamera".
Jutro nakon što su pomagači iz Njemačke Hani javili kako da s obitelji prijeđe granicu s Hrvatskom, obitelj je bila na putu. Iz Sarajeva su prešli do nekog mjesta "blizu hrvatske granice", gdje su se, kako je rečeno u prilogu, reporteri opet sastali s obitelji Kurda.
"Hrvatsko-bosanska granica slovi za najopasniju za izbjegle. Već godinama je poznata po brutalnim vraćanjima ilegalnih migranata hrvatskih vlasti", konstatirali su u prilogu.
Pichl je to ovako opisao: "Protjerivanja se izvode nasilno, ljude maltretiraju, oduzimaju im vrijednosti. To se čini i maloljetnicima." Zaključio je da je riječ o protuustavnom i protuzakonitom režimu koji tamo vlada. U nastavku se opet spomenulo Hrvatsku, ovaj put zbog presude iz 2021. i jednog takvog "pushbacka" jedne izbjegličke obitelji.
Reportaža se u nastavku vraća na njemačke pomagače koji su obitelj Kurda čekali s hrvatske strane granice. Obitelj je granicu prešla noću, kroz prirodu, a pomagači su ih čekali. Onaj kojega su nazvali "Tom" priznao je da ga je svaki put strah, znajući za nasilje o kojem je, između ostalog, posvjedočila i Potraga prošle godine svojim snimkama:
"Oprostiš se s obitelji i pošalješ je u nepoznato. Može se dogoditi i da ih više nikada nećeš vidjeti. S hrvatske strane granice uhvatio me je strah. Shvatio sam da mi drhte noge. A onda sam sebi kažeš, u najgorem slučaju ćeš odsjediti 20 minuta u policijskom automobilu."
Nakon dva sata obitelj iračkih Kurda je uspjela. Najmanju djecu su nosili roditelji. Djeca su kašljala, bila su umorna, ali tiha. Njihovi pomagači automobilom su ih prevezli sve do nove granice, ovaj put hrvatsko-slovenske, te su ih iskrcali na jednom njenom šumovitom području.
Ovaj put kamere su snimile kako kroz šumu idu uz pratnju jednog od pomagača. Uspjeli su preći i tu granicu, sve do sigurnog mjesta u Sloveniji gdje su obitelji organizirali višednevni odmor kako bi se oporavili prije nego što nastave preko još dvije granice do Njemačke.
Bez pomoći Hana s obitelji ne bi imala šanse, počev već od toga što profesionalni krijumčari za ovakvo što traže i do 1400 eura po granici. Usto, nebrojeno puta u organizaciji kriminalaca ilegalni useljenici pronalaženi su mrtvi.
Hana je s obitelji u Njemačku stigla konačno prošle subote.
U mnogim članicama EU-a pomaganje izbjeglicama na ovakav način pravosudno se tretira kao organizirano krijumčarenje ljudi a za što Andreas Schloenhardt sa Sveučilišta u Queenslandu i u Beču kaže da je pravno besmisleno tretirati humanitarno pomaganje izbjeglicama jednako kao i organizirani kriminal koji na tim ljudima zarađuje.
A sve to, rekao je, samo zato što je EU zakazala u provođenju svojih zakona o traženju azila na svojim vanjskim granicama.
