Roland Bartetzko je bio u Bundeswehru, nekon toga se borio na strani Hrvata u Bosni i Hercegovini, a kasnije i za OVK. Na Kosovu je završio u zatvoru zbog bombaškog napada na jednu srpsku delegaciju. Za Deutsche Welle govorio je o svojoj knjizi "Miris rata".
"Da bih se mogao zvati vojnikom, tako sam tada mislio, morao sam se boriti. Inače sam se isto tako mogao pridružiti paintball klubu", piše Bartetzko u svojoj knjizi.
Tamo kaže da je u rat otišao jer je vojnik, a vojnci se bore. On je u toj knjizi opisao život borca na balkanskim ratištima i kako je tamo završio.
Borio se na strani Hrvata
"Odlučio sam se boriti kod Hrvata, ali sam si jednako tako mogao zamisliti da se prijavim u bosansku vojsku. Bilo mi je svejedno koja će od dvije vojske na kraju biti. Ali nisam htio ići Srbima. Zar oni nisu bili loši momci?", kazao je.
Bio je otpušten iz Bundeswehra, a isto tako jedan je dokumet otkrio da njemačka Vlada ima sazanja o stotinjak njemačkih dobrovoljaca koji su se borili na hrvatskoj strani, a to su uglavnom bili desničarski ekstremisti.
No zašto se Bartetzko borio?
"Kod mene se jednostavno radilo o potrazi za avanturom. Drugi su možda imali probleme – s policijom, ženom, obitelji… Bilo je i turista koji su mislili da je cool provesti jedan tjedan na bojišnici", kazao je.
Uvijek je problem naknadno objašnjavati razloge. "Tu čovjek može postati neiskren, priča da se samo borio za slobodu Hrvatske ili Kosova. To je naravno budalaština", kaže Bartetzko o tome kako je završio u Hrvatskom vijeću obrane, a kasnije i u Oslobodilačkoj vojsci Kosova.
Idu mu na živce kaste veterana u Hrvatskoj i na Kosovu
Isto tako piše da mu idu na živce kaste veterana u Hrvatskoj i na Kosovu koji bi kanonizirali rat. Da ga predstave kao svetinju gdje je svaki vojnik svo vrijeme mislio na uzvišeni cilj. I onda se pojavljuje Bartetzko koji priča o tome da su mnogi njegovi suborci zaradili psihičke traume koje su tabu. Ili da su mnoge dane na frontu proveli onesviješćeni od alkohola.
"Kao vojnici nismo baš svakog dana mislili na oslobađanje zemlje. To nije vojnička svakodnevica", kaže on. I to mu je važno.
Nažalost u svojoj knjizi Bartetzko prešućuje mnogo stvari. Tu i tamo spominje grozomorne srpske zločine, paljenje albanskih sela i teror nad civilima, a od hrvatskih ili albanskih zločina u knjizi nema ni traga.
"Nisam vidio zločine, što ne znači da ih nije bilo", kaže on. "Strancima na ratištu se ne pričaju takve stvari", piše Deutsche Welle.
