Feminizam i civilna borba za zaštitu žena odavno su prerasli okvire aktivizma i transformirali se u bitne inicijative pluralnog društva i respektabilne političke platforme koje kreiraju ne samo domaću mainstream scenu.
Toga je očito bio i svjestan Davor Bernardić kad je nedavno ponosno najavio promjene SDP-ovog statuta prema kojem bi se na izbornim listama za Europski parlament i Hrvatski sabor trebalo naći 50 posto žena i to na način da su muškarci i žene poredani naizmjenično, odnosno po takozvanom “zip modelu”.
“Hrvatska politika više neće biti ista”, ozareno je obznanio okupljenima i treba se priznati – bio je u pravu.
Problem je, međutim, samo u tome što će se taj njegov novi politički obrazac razlikovati od onih prošlih samo po tome što će biti gori, neučinkovitiji i diskriminatorniji.
Novim statutom SDP će kao stranka za koju se barem deklaratorno može kazati da je progresivna ili socijalno osjetljiva, dodatno uvrijediti žene kojima pravnim aktom doslovno kao da poručuje sljedeće:
“Nije bitno jeste li obrazovane, imate li političke kompetencije te kreativne ideje i rješenja za goruće probleme. Bitno je samo da ste žene i već ćete se nekako dokopati izborne liste koja će vas lansirati u birokratske hodnike na Markovom Trgu ili u Bruxellesu”.
SDP-ovci pak svoj novi statut, kojeg bi trebala izglasati konvencija 10. ožujka (dakle, samo dva dana nakon Međunarodnog dana žena), pravdaju argumentom kako se radi o pozitivnoj diskriminaciji prema kojoj bi se trebale smanjiti nejednakosti nastale upravo diskriminacijom.
Međutim, govoreći sa stajališta koji uporište ima u temeljima liberalne demokracije i vladavine prava sasvim je neozbiljno hvatati se za takav argument. Ravnopravnost koja je u našem Ustavu istaknuta kao jedna od najviših vrednota ima vrlo jasno značenje, odnosi se na svih, bez obzira na nacionalnost, boju kože, jezik, spol, seksualnu orijentaciju ili ekonomski status.
Stoga je nepotrebno pričati o pozitivnoj diskriminaciji kao “čuvaru” demokracije. Nikakva vrsta činjenja na štetu drugih društvenih skupina nije poželjna u liberalnom društvu.
Jedini relevantni ključevi po kojem bi se trebale sastavljati izborne liste u političkim strankama trebali bi biti stručnost i sposobnost, pritom ne uzimajući u obzir radi li se o muškarcu ili ženi.
Ipak, sve da se Bernardićev statut i pokaže ostvarivim u praksi, valja upitati bi li itko na izborima zaokružio određenog kandidata samo zbog njegovog spola, a ne, recimo zbog poznavanja te osobe i njegovih stajališta te programa iz javnog diskursa? Upravo zbog toga je trenutno nemoguće niti će ikad biti moguće bilo koje predstavničko tijelo popuniti 50:50 ili bilo kojim drugim statističkom omjeru.
Uzmimo za primjer Hrvatsku za pedeset-šezdeset godina, kada će već biti duboko involvirana u tekovine zapadne civilizacije i multikulturalnog društva. Zamislite da tada svaka društvena skupina bude izvoljevala svoju izbornu kvotu samo zato jer su, eto, crne boje kože ili vjeruju u nekog drugog boga, a možda objektivno govoreći ne zalužuju biti smješteni u najviša zakonodavna tijela. Hoće li tada prečesto glasni hrvatski NGO, zahtijevati možda omjer 20:20:20:20:20 na izbornim listama?
Uglavnom, SDP se ovom inicijativom svrstao uz bok svjetskih stranaka koje siluju demokraciju i njezinu prirodnu protočnost, a sve pod egidom “zaštite žena”.
Iskreno govoreći, “zaštita žena” na način da se one isključivo zbog svojeg spolnog organa postavljaju na izbornu listu je, zapravo, uvreda za svaku potlačenu, diskriminiranu, pretučenu i uplakanu ženu kojoj ova potonja u Saboru ni na koji način ne može pomoći ili čuti njezin glas. Isto tako, svrstavanje na listu po kvotama uvreda je također za svaku obrazovanu, ambicioznu, emancipiranu i probitačnu ženu kojoj je jedini način da završi na nekakvoj partijskoj listi – Bernardićev novi statut.
Hrvatski politički birokrati, dakle, smatraju da će jednostavnom formulom zip modela integriranog u autokratski pravni dokument, iskorijeniti diskriminaciju i nejednakost u društvu, ali to tako ne ide. Time se može stvoriti samo produbljenje postojećeg problema. Potrebno je samo biti dovoljno demokratičan i restriktivno ne određivati nekakve kvote po spolu, već dozvoliti da demokratski i unutarstranački procesi na listu postave ono najbolje iz matice.
Općenito govoreći, žene su sposobnije od muškaraca. Osobno smatram da su pametnije od muškaraca i da zaslužuju obnašati najvažnije funkcije u državi. Postoje primjeri diljem Europe i svijeta gdje žene upravljaju velikim korporacijama, političkim strankama, državama, regijama… I budite sigurni da do toga nisu došle zbog izbornih kvota već zbog vlastitog rada, ambicije i kompetencija.
Dajte, pustite žene da se u slobodnom društvu razvijaju neovisno i slobodno. Nemojte ih materijalizirati i pretvarati u statutarne odredbe.
Inače, ne bi bilo zgorega spomenuti da je upravo Forum žena SDP-a, Davoru Bernardiću predložio ideju za ovakvim sastavljanjem liste. U spomenutom Forumu se sada zadovoljno trljaju ruke, ali ostaje samo pitanje jesu li se SDP-ove žene izborile za fotelje ili za pripadnice svojeg spola.
