Obitelj pokojne Ksenije K. od veljače je na mukama. Osim boli zbog gubitka majke i bake, već više od mjesec dana pokušavaju voljenu pokojnicu ukopati. Naime, zbog sudskog spora koji se vodi već 21 godinu, urna je na čuvanju na zagrebačkom groblju Mirogoj, za što moraju i plaćati ležarinu.
Kako smo istraživali priču, situacija se sve više komplicirala - odvjetnik više nije odvjetnik, mogu pokopati ako plate 25 tisuća kuna, Gradska groblja ništa ne znaju...
"Moja baka Ksenija K. umrla je 17. veljače ove godine. Isti dan dolazimo mama i ja na groblje. Referada groblja i žena na šalteru poručuju nam da unatoč tome što se vodi sudski spor oko grobnice, ne bi trebalo biti problema s ukopom 20. veljače, ali da moramo biti svjesni da ako izgubimo sudski spor da ćemo morati iskopati baku i njezine roditelje. Moja mama im je rekla kako je toga apsolutno svjesna, no da joj je sada jedini cilj da je u miru pokopamo i da znamo gdje joj je tijelo, a ne da urna ide na čuvanje kao što je to sada, a tijekom tog perioda ne možemo doći do nje niti zapaliti svijeću", započela je priču ogorčena Zagrepčanka Ena D. za RTL.hr.
"Tada nas je žena sa šaltera uputila na voditelja pravnih poslova Groblja, Franju Mrđena. Tek tada je uslijedio šok. Priopćio nam je kako nikako nećemo i ni pod kojim uvjetima moći zakopati baku u tu grobnicu na Mirogoju zbog sudskog spora koji se vodi već 21 godinu", nastavlja Ena. Mrđen inače zastupa Groblja u pravnom procesu u kojem je tu gradsku tvrtku pokojna Kocjan tužila zajedno s gospođom S. V. te dvojicom novih suvlasnika kojima je Vargović prodala 2 od 3 grobna mjesta.
Kaže kako im je sugerirao da se konzultiraju sa suvlasnicom grobnog mjesta koju je pokojnica baš kao i Gradska groblja, tužila te da je "zamole da im dopusti ukop".
"Na pitanje moje majke kako je njezina baka Olga V., mama moje bake Ksenije, ondje ukopana 2000. godine, također dok se vodio spor, nije nam dao odgovor, odbivši "se vraćati na nešto što je bilo 2000.", nastavlja naša sugovornica.
'Nema ukopa bez novaca'
"Isti dan zovemo gospođu S. V. kako bismo s ljudske strane dobili dopuštenje da ukopamo baku tamo gdje joj je bila posljednja želja i gdje joj je i mjesto koje je godinama uredno plaćala. Ona tek tada, prvi put, spominje i traži da joj platimo 25 tisuća kuna. Kazala je da će se samo u tom slučaju odreći prava na grobno mjesto i tako ustupiti pravo na korištenje tog jednog grobnog mjesta mojoj baki", ogorčeno nam govori Ena koja dodaje da tužena ni u jednom trenutku tijekom spora nije tražila novac nego tek sada.
Ena dodaje da četiri tužene strane, među kojima su i gradska groblja, duguju više od 16 tisuća kuna plus zatezne kamate od 2017. godine što iznosi i više od 25 tisuća kuna. Zadnje odluke suda donesene su naime u korist njezine bake koja je prema tim odlukama bila vlasnica jedne polovine tih grobnih mjesta. I odvjetnik tužene je navodno ponudio nagodbu.
"Ovo je tipični primjer igranja na sentiment i rješavanja postupka da se izvuče bez lipe troška, jer eto sad ćemo mi to platiti, jer smo emotivni zbog smrti bake. Odvjetnik S.V. nam je ponudio da će odmah sastaviti dokument da je moja baka apsolutna vlasnica, samo da gospođi V. što prije uplatimo 25 tisuća kuna" govori.
Obitelj pokojnice ipak nije pritala na nagodbu jer smatraju da im nitko ne garantira da im netko neće ponovno osporiti pravo na grob.
"Kako mi je jasno objasnio gospodin Mrđen: 'Groblje ne zanima kako smo došli do dozvole gospođe Smilje Vargović da ukopamo baku unatoč sudskom sporu, njih zanima samo papir kojim ona to dozvoljava.', govori nam Ena.
Tijekom sudskog procesa su ondje već ukopane tri osobe
Iako je, kako smo napomenuli, zadnja oresuda iz 2017. godine bila u korist bake naše sugovornica, odnosno potvrđeno je da je suvlasnica sva tri grobna mjesta, nisu je mogli ukopati jer je odluka vraćena na prvostupanjski sud zbog žalbe koju su tuženici podnijeli na takvu presudu. Urna je sada na čuvanju na Mirogoju te obitelj do daljnjega ne može do nje.
Zanimljivo je da su tijekom sudskog procesa, na koji se sada pozivaju Gradska groblja i zbog čega obitelj ne može pokopati Kseniju K., ondje pokopane tri osobe i to 2000. godine Olga V., majka pokojnice, te dvojica kupaca koji su grobna mjesta kupili od S. V., i to obojica lani, samo nekoliko mjeseci prije smrti Ksenije K.
"Sada čekamo bakinu ostavinsku raspravu. Nova rasprava za sudski spor još nije zakazana jer su lani umrla oba nova kupca groba, a sada i baka. Zato još nismo dobili ni svjedočenje grafologa za onaj krivotovoreni potpis od mog pradjeda, jer je zbog navedenih smrti to "zamrznuto" na sudu, no novi datum rasprave nemamo...
Nazvali smo S. V. da je upitamo za njenu stranu priče o cijelom slučaju. No, nije bila raspoložena za davanje izjava.
"Ja vama ne moram davati nikakve izjave. Pitajte mog ovjetnika. Onaj tko vam je ispričao sve o slučaju sigurno zna i tko mi je odvjetnik pa neka vam i to kaže", kazala je S.V. i poklopila slušalicu.
Potom smo nazvali njezina odvjetnika. On je pak rekao kako već dugo nije pravni zastupnik S.V. jer je otišao u zasluženu mirovinu. Nije dugo trebalo da to provjerimo i dobijemo odgovor u Hrvatskoj odvjetničkoj komori kako baš i nije prošlo toliko puno vremena kako nam je kazao s obzirom da je u mirovinu otišao tek mjesec i pol prije smrti Ksenije K. odnosno s 31. prosincem 2020. godine. Osim toga, negirao je i da se čuo s obitelji te da im je u ime svoje stranke ponudio nagodbu za 25 tisuća kuna.
Potražili smo i pronašli odvjetnički ured koji je preuzeo njegove slučajeve. Taj odvjetnik je pak kazao kako ovaj slučaj nije preuzeo te da nije pravni zastupnik S. V..
Poslali smo upit i Gradskim grobljima, odnosno Franji Mrđenu, voditelju Odjela pravnih poslova u toj zagrebačkoj tvrtki. Iako je od toga prošlo više od mjesec dana, upit smo naime poslali 26. veljače, odgovor nije stigao. U međuvremenu smo ga kontaktirali telefonom. U kratko razgovoru nam je g. Mrđen ljubazno rekao kako odgovor možemo očekivati, ali da se sve odužilo jer on nije upoznat sa slučajem pa mora pregledati spise.
"Osim toga, kada i napišem odgovor, moram ga poslati u Holding i tek nakon njihovog odobrenja ga mogu poslati vama", pojasnio je. No, odgovor još nije stigao. Kada stigne, objavit ćemo ga u cijelosti.
A kako je sve počelo?
"Do 1997. moja baka nikada nije ni čula za S. V. koja do tada, a ni poslije nije platila ni lipe za te grobove i održavanje. Ona se te godine proglasila apsolutnom vlasnicom grobnih mjesta i to samo na temelju vlastite izjave, a netko joj je to od nadležnih na Grobljima očito omogućio. Dala je iskopati tijela iz grobnice bez da je moju baku obavijestila o tome", prepričava Ena.
Naime, parnični postupak oko prava na korištenje grobnih mjesta 15, 16, i 17 na groblju Mirogoj pokrenut je 17. ožujka 2000. godine tužbom Ksenije K., sada već pokojne bake naše sugovornice protiv Gradskih groblja d.o.o. (sada Zagrebački holding - Podružnica Gradska groblja) i S.V. te je ujedno predloženo donošenje privremene mjere zabrane raspolaganja.
3. ožujka 2008. godine tužba je proširena na J. Z. P. i D. K., s obzirom da su tek u odgovoru na tužbu, danom na prvom ročištu održanom tek 2006. godine Gradska groblja navela kako je pravo korištenja grobnih mjesta 16 i 17 ustupljeno još 1997. godine Ž. J., koji je pak dalje ustupio prava dvojici prethodno navedenih tuženika.
Iz dokumentacije, odnosno obrazloženja prvostupanjske presude koju nam je Ena D. dala na uvid, utvrđeno je da je osnivač grobnih mjesta pradjed sada pokojne tužiteljice Ksenije K., Josip S. koji je grob osnovao 1915. godine povodom smrti njegove supruge, a prabake Ksenije K. Pravo korištenja je tih grobnih mjesta je po nasljednom redu trebalo prijeći na njegove potomke, a slijedom toga su u njima i ukopani prednici Ksenije Kocjan, od pradjeda, prabake, njene bake te njenih roditelja.
Kocjan je o svom trošku uredila grobna mjesta 1977. povodom smrti njenog oca te je godinama jedina uredno plaćala Gradskim grobljima grobnu pristojbu da bi godine 1997. naišla na "raskopane" grobnice jer su Groblja ekshumirala tijela koja su ondje bila pokopana bez da ju je itko o tome obavijestio.
Tek tada je saznala da je te godine S. V., također praunuka osnivača groba, evidentirana kao jedini i isključivi nositelj prava korištenja na njima i to temeljem dopisa Miloša S. iz 1968. godine u kojem tvrdi da je osnivač groba njegov djed Vjekoslav S. koji je bio jedan od djece stvarnog osnivača groba Josipa S. odnosno pradjeda Ksenije K. i S. V.
Gradska groblja su, dakle prema prvostupanjskoj presudi, na temelju izjave Miloša S. pogrešno odredila da je osnivač groba Vjekoslav S. te da pravo na korištenje groba imaju njegovi potomci i supružnici, iako je osnivač Josip S., otac Vjekoslava.
Iako je Josip V., otac Ksenije K. 1968. godine bio evidentiran kod Gradskih groblja kao jedan od korisnika, Gradska groblja nisu zatražila njegovu izjavu, a iako bi se iz dostavnice u tom dokumentu činilo da je dostavljena Josipu V., iz drugih raspoloživih dokumenata je jasno vidljivo da potpis na dostavnici nije njegov jer nije istovjetan njegovim nespornim potpisima, zbog čega je sad u postupku i određeno grafološko vještačenje, koje to treba i stručno utvrditi.
No, iako je prvostupanjskom presudom kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev Ksenije K., utvrđeno da je tužiteljica pravna slijednica osnivača groba te time u 1/2 dijela nositeljica prava korištenja grobnih mjesta 15, 16, i 17., tu presudu je drugostupanjski sud u travnju 2019. godine ukinuo i predmet vratio na sud prvog stupnja s uputom da je potrebno ispitati i ocijeniti dopis Miloša S. kao i dostavnicu na obavijesti Gradskog groblja radi utvrđivanja da li je ta obavijest dostavljena Josipu V., ocu Ksenije K.
I dok se to ne dogodi, desetljeća prolaze, ljudi odlaze, a suđenje i dalje traje...
