Nakon što su se poslije rata vratili u svoju kuću u Donjoj Bačugi, između Gline i Petrinje, 80-godišnja Milja Slijepčević i njezin suprug Stevan zatekli su u vrtu katoličku crkvu svetog Ivana Glavosijeka koja je izgrađena ilegalno, na neriješenoj zemljišnoj čestici, bez ikakvog projekta za građenje i bez ikakvih dozvola, piše Slobodna Dalmacija.
Ovi Bačužani su pred rat otišli u Srbiju, a u selo su se naselili Hrvati iz Bosne bježeći isto tako pred ratom. Crkvu su izgradili 1997. godine Hrvati iz Bosne i Hercegovine, 12 godina prije osnutka Sisačke biskupije. Obitelj Slijepčević vratila se u selo 1999. godine i prihvatili su novo stanje stvari.
Djed darovao zemljište Općini
Posao oko izgradnje crkve vodio je jedan od majstora koji se uselio. Po Bosni je inače navodno zidao sve što je bilo potrebno te je u međuvremenu preminuo. Crkva je izgrađena nakon Oluje na parceli usred sela koja je i do tada imala funkciju svojevrsnoga seoskog trga. To je bilo zemljište Stevanova djeda koje je on za te potrebe darovao Općini, pa je danas vlasnik zemljišta Grad Petrinja. Graditelji crkve nisu previše brinuli za vlasništvo, ali ni za međe na česticama. Zidajući crkvu ušli su nekoliko metara i u Stevanov posjed koji smatra svojim i dio kojeg se ranije odrekao njegov djed, piše Slobodna Dalmacija.
Kako je s vremenom Donja Bačuga ostajala bez stanovnika koji su se ili iseljavali ili umirali od starosti, tako je i crkva prestala raditi. Zatvorena je prije desetak godina. Hoće li crkva opet funkcionirati, nitko ne zna. Steven nema ništa protiv nje, navikao je na nju, ali bi volio da ga netko obešteti.
Stevan je zbog toga otišao u Općinu gdje su mu obećali platiti tri tisuće eura. "Onda sam išao kod biskupa u Sisak. On isto veli, budite bez brige, sve ćemo riješiti, vi ćete samo dobiti papir da potpišete. Onda su me zvali da dođem kod advokata. Ja kažem, ma neću imati s advokatima posla", ispričao je Stevan, a onda ga je Milja ispravila. "Ma malo on zaboravlja, oni su htjeli još dvije naše čestice dalje tamo gdje mi je bašča. Ja jadna rekla da što im toliko treba, hoće li nogometno igralište praviti? Al sve za neke male novce. A što ću bez te bašče. A oni bi sve to što nama pripada uzeli. I tako je Stevan prekinuo razgovore, i tu je sve stalo", objasnila je Milja.
"Svi kažu da bismo mi to mogli tužiti i da bismo sigurno dobili sud, ali sa čime ćemo tužiti, tko će to tjerati? To će tako i ostati", smatra Milja.
Biskupija je željela kupiti voćnjak
"Gospodin Stevan Slijepčević je došao prije nekoliko godina kod biskupa Vlade Košića te je biskup iskazao dobru volju da se ovaj problem riješi, usprkos tome što ni Biskupija, ni biskup nisu odgovorni za njegov nastanak. Dogovor je bio da Slijepčević proda svoj voćnjak župi te bi ga se na taj način obeštetilo.
Kapelu bi tako bilo moguće legalizirati, a ponuda koja mu je nuđena bila je daleko viša negoli su cijene zemljišta u ovom kraju. Gospodin Slijepčević na žalost više poslije toga nije htio surađivati s našim odvjetnikom koji je tražio potrebnu dokumentaciju, a odvjetnik je rekao biskupu da gospodin Slijepčević ne želi prodati svoj voćnjak (šljivik) nego samo 2-3 metra koliko mu je kapela ušla u posjed", rekao je Stjepan Vego iz Ureda za odnose s javnošću Sisačke biskupije za Slobodnu Dalmaciju te dodao: "Tako malu parcelizaciju nije niti moguće napraviti, a Slijepčević ne želi prodati cijeli voćnjak, ili pola, već samo taj mali dio na kojem je kapela."
