Ratni snimatelj Petar Malbaša za NovuTV opisao je akciju u BiH, u kojoj su Krstičevićeve 'crvene beretke' spasile ranjenog srpskog vojnika, mjesec dana nakon Oluje.
"To je bila operacija Maestral. Točan datum, 9. rujna 1995. Kad su hrvatske snage, i snage Armije BiH oslobađale prostor u Bosni i Hercegovini. Moje jedino oružje je bila kamera. Vozim se na zapovjednom vozilu četvrte gardijske brigade, koji se zvao Lov, pored generala Krstičevića i vidimo s desne strane u šumi neprijateljskog vojnika koji zove upomoć", počinje.
Vojnik je ležao pored ceste, i zapomagao.
"Vidjeli smo odmah kad smo prilazili da je preplašen. Da je uznemiren“ govori Damir Krstičević, ratni zapovjednik 4. gardijske brigade i bivši ministar obrane. Vojnici su odmah krenuli prema njemu, iako su bili svjesni da sve može biti zamka. „Pomisliš uvijek na sve. To je rat", ističe Krstičević.
'Nismo mi četnici...'
Ranjeni srpski vojnik, zamotane noge, govori im da su svi 'njegovi' pobjegli. "Izliječit ćemo mi tebe, nismo mi četnici", umiruju ga vojnici HV-a.
Čim su vidjeli da je ranjen, stavili su ga u šatorsko krilo pa u zapovjedno vozilo. Krstičević kaže da je 4. gardijska bila hrabra, ali da su prije svega bili ljudi.
Tada ranjenom vojniku Čedo Sovulj Kennedy, načelnik stožera četvrte gardijske brigade, kaže: 'Eto vidiš kakva ti je vojska'. Ali on to nije rekao sa prijezirom, on mu je rekao u jednom trenutku: 'Pa je*emu miša, nemoj plakat, hrvatska vojska ne ubija'", prisjeća se Malbaša.
"Ispalo je ovako, moglo je ispasti drugačije. Bilo je primjera kad je hrvatski vojnik želio pomoć, međutim, bila je bomba", zaključuje Krstičević.
"Pripadnik četvrte gardijske brigade, Haris Čerkić, je bio teško ranjen. Mi nismo znali da fali Haris Čerkić. Došli smo sutra na to mjesto, Haris Čerkić je iskrvario. I umro. A mi smo spašavali srpskog vojnika", govori Malbaša.
