Ogorčena majka Tatjana Zahirović iz Zagreba ispričala je kako njezin sin Deni (20), u potpunosti ovisan o tuđoj pomoći jer ima tetraplegiju (potpunu oduzetost tijela) i druge brojne dijagnoze, u tekućoj godini neće moći na trotjednu rehabilitaciju koja mu toliko znači jer, po novom, termin za rehabilitaciju daju tek unutar tri godine, piše 24sata.
"Stacionarna rehabilitacija u trajanju od tri tjedna, na koju ide svake godine, neopisivo mnogo znači za njegovo teško stanje. Nedavno sam ostala u šoku jer u nekim ustanovama, po novom, termin za rehabilitaciju daju tek unutar tri godine", kaže Tatjana.
Objašnjava kako je dosad uvijek, nakon što bi zatražila termin, mjesto za sina Denija u rehabilitacijskoj ustanovi dobila unutar nekoliko mjeseci. Tako je bilo i prošle godine kad je Deni, pet mjeseci nakon traženja, dobio termin u crikveničkoj Thalassotherapiji, no Tatjana se tad ipak odlučila za Krapinske toplice, koje su bliže Zagrebu.
"I ove godine smo se najprije obratili Thalassotherapiji, no pismeno su nam odgovorili da će termin za liječenje dobiti unutar 36 mjeseci. Ostala sam zatečena i obratila im se da provjerim je li neka pogreška u pitanju. Nažalost, nije. Krenula sam tražiti dalje. Krapinske toplice sad primaju termine za 2020.", prepričava Denijeva mama.
Pita se što se to promijenilo u samo nekoliko mjeseci i kako su se u kratkom roku liste čekanja toliko povećale. Misli da je novonastala situacija posljedica rezova i ušteda baš na osobama s invaliditetom i djeci s posebnim potrebama, a to smatra žalosnim i nedopustivim. Prije nekoliko dana, Deni se vratio s kratkotrajne hospitalizacije na KBC-u Rebro gdje je dobivao posebne lijekove za kosti koje su mu u izuzetno lošem stanju. Zbog loših nalaza, specijalisti na Rebru preporuku da Deni i dva puta godišnje ide na stacionarnu rehabilitaciju.
No, kako stvari stoje, čini se kako će ostati i bez tog jednog puta o kojem Deniju u velikoj mjeri ovisi zdravlje. Majka Tatjana objašnjava kako se stanje kod nepokretnih osoba s invaliditetom, osobito s cerebralnom paralizom, bez rehabilitacije znatno pogoršava jer dolazi do kontraktura i čitavo tijelo se “frče”. Zbog toga stradavaju unutarnji organi. Deniju su na Rebru otkrili da su mu bubrezi u nepravilnom položaju.
"Probleme smo već debelo osjetili s terapijama u kući. Preporuka specijalista je da Deni, zbog skolioze, osteoporoze i niza drugih dijagnoza, pet puta tjedno ima pravo na terapiju u kući. HZZO to formalno odobri, no nema ni jedne ustanove koja ima dovoljno zaposlenika i kapaciteta da može pokriti ono što nam je odobreno. Ustanove ne smiju prekoračiti broj zaposlenih, kao ni broj sati i pacijenata, pa nemamo nikakve šanse da pet puta na tjedan dobijemo terapeuta koji će dolaziti u kuću. Sad ćemo zbog lista čekanja još ostati i bez prava na stacionarnu rehabilitaciju koje smo uvijek do sada ostvarivali", priča mama Tatjana.
Predsjednica zagrebačke Udruge Sjena, Sabina Lončar, kaže da je razlog ovom nedopustivom stanju sa sve većim listama čekanja to što HZZO godinama pomalo smanjuje broj kreveta za stacionarnu rehabilitaciju. Kreveti, naime, fizički postoje u ustanovama, ali stoje neiskorišteni jer HZZO plaća za njih sve manje.
"Ne znam jesu li oni svjesni toga da su već odavno prešli sve granice prihvatljivog te da s ovakvom politikom ozbiljno dovode u pitanje zdravlje i funkcionalnost osoba s invaliditetom. Rok od tri godine nikako ne može zadovoljiti potrebe održavanja zdravstvenog stanja osobe s invaliditetom. To teško može zadovoljiti i jednogodišnja rehabilitacija. Ovim njihovim postupcima cilj je ostvariti uštede u proračunu, a prava je istina da na takav način stvaraju dodatne troškove u zdravstvu", kaže Sabina Lončar.
Mjere štednje u takvim situacijama, ističe, dovode do produbljivanja invaliditeta te daljnjeg oštećenja zdravlja i funkcionalnosti. Udruga Sjena već je pravobraniteljici za osobe s invaliditetom poslala na rješavanje ovaj golemi problem. Kad dobiju njezino izvješće, odlučit će o daljnjim koracima borbe protiv ove nepravde. Iz crikveničke Thalasotherapije stigao je neodređen odgovor koji kaže da lista čekanja ovisi o karakteristikama rehabilitacije, odnosno o dijagnozi. Broj raspoloživih bolničkih kreveta, koji je fiksno ugovoren s HZZO-om, te broj pristiglih rješenja za stacionarno liječenje, utječu na listu čekanja, tumače u Crikvenici.
Što se unatrag nekoliko mjeseci dogodilo s listama čekanja u svim rehabilitacijskim ustanovama i zašto su se povećale, 24sata su upitali i Ministarstvo zdravstva, no ni nakon deset dana čekanja odgovor i objašnjenje nije stiglo.
