Jakov Smolčić stanovnik je Donjeg Muća, malog mjesta u blizini Splita. Htio je svima dati do znanja kako tamo izgleda život u 21. stoljeću. Život tamo nije lak, "Bogu iza leđa", bez vode, bez prohodne ceste nakon svake kiše, s javnom rasvjetom koja se pali kako je "njoj volja" ili se uopće ne pali.
"Nakon što prođete crkvu Male Gospe i svetog Ante, vozite se asfaltom uzbrdo nekih pola kilometra, pa ste onda na mostu i tada imate još 2,5 kilometara makadamom, kroz borovu šumu. Ne znam kojim ste autom jer su kiše sve izlokale, rupa je puno na cesti, no dođite do nas, do zaseoka Smolčića vidit kako mi to živimo u 21. stoljeću", kazao je Jakov novinarima Slobodne Dalmacije.
Na brdašcu na kojem je smješteno nekoliko kuća smješten je Jakov i njegova obitelj. Put do njihove kuće uopće nije lak, a probijen je daleke 1976. godine.
"Od crkve do zaseoka Kukića, povezali su sedam kilometara puta sve kuće u komšilucima. I Smolčiće, Ivančeviće, Jukiće i Kukiće. Bilo je 27 domaćinstava, a sada smo samo mi ostali u Smolčićima, jedna stara baba od 90 godina, koju vikendom obilaze kćer i zet, te naš susjed koji dođe isto nedjeljom, i nas četvero, žena Marija, dvojica sinova i ja sa 79 godina na plećima", kazao je Jakov.
On je svoj radni staž odradio u nekadašnjem pogonu "Jugoplastike" u središtu Donjeg Muća, a sada zbog manjka ceste ni Hitna ne može doći po njega. Put u brdo, gore do njih, trebao je dobiti sloj asfalta još 1989. godine, no gotovo tri desetljeća kasnije, cesta još nije asfaltirana.
Jakov je ispričao kako je načelnik općine Muć, Filip Stupalo, kazao prije sedam godina da je od županije dobio novac za asfalt, ali ceste još nema. Zbog odsječenosti od svijeta pate svakodnevno, a pogotovo kada krene zimsko vrijeme. Prošle zime veterinar je do Jakova morao pješke uz brdo jer autom nije mogao proći. Kaže kako načelnik svake godine šalje kamion s kamenčićima, ali kada padne prva kiša, sve odnese. Prestali su vjerovati da će ikad dobiti asfalt za tih 1.700 metara ceste.
Drugi veliki problem je voda. Samodoprinosom su 1981. godine svi davali tri posto od plaće tri godine kako bi dobili vodu. Dobili su je svi osim njih jer su ih spajali preko Bidnića. Počeo je rat pa su obećavali pa je završio rat pa su opet obećavali, ali uzalud. Stari načelnik je obećao 2003. godine uvesti vodu, napravljena je dokumentacija, a cijeli trošak bi iznosio 592.000 kuna. No, još ništa od vode.
"I moj sin i susjedi bi se dali u seoski turizam, a kako ćeš dovesti strance bez puta i bez vode?", kazao je Smolčić. Njemu je kubik vode 50 kuna, a drugi koji imaju vodu u kući za nju izdvajaju 12 kuna, požalio se.
No, to nije sve. Velik problem je i javna rasvjeta. U zaseoku su tri žarulje. Jedna na početku, druga ispred njegove kuće i treća kod kuće susjede. Pa se javna rasvjeta palila u 22 sata, a gasila u 9 ujutro, žalio se Jakov u Općini. Čemu rasipanje energije i zašto svjetlo gori kada svi već spavaju?
"Pa nakon dugog čekanja, jer koncesionar koji održava rasvjetu nema ključ od trafostanice, već samo HEP-ovci, pojavili se i oni sredili su tu stvar, tajmer. No evo nakon tri dana opet kod mene, ispred kuće ne radi žarulja. I aj' se ti sada žali. Srećom da se sada barem pali normalno, kad padne mrak oko pet sati", rekao je Jakov
Na sreću, imaju telefonske veze, mobilne nešto slabije, ali internet im je dostupan. Okruženje im je očaravajuće jer da se dođe do njih mora se proći kroz borovu šumu imena Borovača, koja je prostorno najveća šuma endemskog crnog bora u Europi. Zrak je čist, a fale im još cesta i voda. To ipak treba omogućiti načelnik Filip Stupalo.
"Na proljeće će Borovača biti veliko gradilište, spojit ćemo i vodu i asfaltirat cestu našem Jakovu koji ima kuću i u Muću Donjem. No uredit ćemo sve da i on i njegova obitelj, ali i mnogi drugi koji se žele vratiti gore u Borovaču, imaju uvjete", kazao je načelnik novinarima Slobodne Dalmacije.
Rekao je i kako novac za asfaltiranje te nerazvrstane ceste imaju u proračunu, a riječ je o 350.000 kuna. Upozorio je i kako onuda prolaze teški kamioni i prikolice Hrvatskih šuma jer eksploatiraju šumu te da bi cesta brzo stradala pod teretom. Asfaltirat će cestu kojom kamioni više neće prolaziti.
Rješenje prvog problema najavljeno je za proljeće 2019. godine, a tada bi se startalo i s realizacijom druge nevolje – nedostatka pitke vode. Već su iskopali 400 metara rova za vodovodne cijevi, a sada ih samo treba postaviti i doći do hidranta koji je istlačen prije 30 godina, kada su svi radovi stali. Načelnik je izjavio kako će do ljeta voda poteći i u Smolčićima. Osim toga, počela je i modernizacija javne rasvjete, a načelnik je poručio "samo malo strpljenja i bit će svjetla! I vode i asfalta".
