Zbog visokih troškova stanovanja, sve veći broj ljudi sve teže spaja kraj s krajem i nije to problem koji muči samo Hrvatsku, već i ostatak Europe, a na stambenu krizu nije imun niti ostatak svijeta. Cijene zemljišta i nekretnina u gradovima divljaju. Oko 82 milijuna ljudi u Europi troši više od 40 posto svoga dohotka na stanovanje. Posljedice, kao što smo već upozoravali, mogu biti, a za neke već i jesu, zaista dramatične.
Sve je više ljudi pogođeno ‘stambenim stresom’ koji kućanstva proživljavaju ako njihovi stambeni troškovi iznose više od 30 posto njihovih mjesečnih primanja, a riječ je o renti ili rati za stambeni kredit, osnovnim računima - vodi, struji, grijanju. Ljudi tada većinu svoje energije ulažu u to da plate troškove stanovanja i nemaju ni vremena, niti novca ulagati u svoj razvoj kroz primjerice kulturu, slobodno vrijeme, ali ni obitelj. Kvaliteta njihova života drastično opada, a u zadnjih desetak godina čak je dokumentirana i pojava mentalnih oboljenja izazvanih takvim stresom.
Sigurnost stanovanja, nagrižena nesigurnošću radnih mjesta i visinom plaće, sve je češće ugrožena i s obzirom na činjenicu da nije dovoljno čak ni imati novac jer ako i uspijete naći normalan stan - što se sve češće čini nemogućom misijom, te plaćate redovito stanarinu i režije, opet možete biti izbačeni van jer je najmodavac odlučio stan iznajmiti primjerice turistima.
- 'Imamo li pravo na stan?'(INURA/Facebook)
O uzrocima i posljedicama krize priuštivog stanovanja u okviru javne tribine "Imamo li pravo na stan?" raspravljalo se u ponedjeljak u Zagrebu u okviru međunarodne konferencije International Network for Urban Research and Action (INURA), a domaći i međunarodni stručnjaci i aktivisti poručili su da je važno unaprijediti Zakon o najmu stanova, bolje zaštititi najmoprimce i ulagati u pristupačno javno stanovanje.
"Kod nas je stan postao samo roba. Ne uzima se u obzir da je to cjeloživotna potreba, odnosno ljudsko pravo kao i voda ili zrak", istaknula je arhitektica Iva Marčetić iz inicijative Pravo na grad, prenosi Hina. Upozorila je da je pojavom Airbnb-a i porastom turizma u gradovima sve manje stanova dostupno za dugoročni najam i da se vlasnici stanova sve češće odlučuju na iznajmljivanje u turizmu i izbacuju stanare i podstanare.
Zagreb vodi među europskim metropolama po godišnjem porastu cijena rente. Procjena je da je godišnji porast u Zagrebu oko 11 posto, dok je prosječna renta u zadnje dvije godine porasla za 50 eura. Hrvatska je prva zemlja u Europskoj uniji s najvećom prosječnom dobi napuštanja roditeljskog doma, ima najveći broj ugovora na određeno, velik broj iseljenih ljudi, a ima i velik broj vlasnika kuća i stanova. Tako je u rukama građana 90,5 posto stambenog vlasništva, za razliku od EU prosjeka od 60 posto. Kada je riječ o javnim stanovima, u Hrvatskoj ih je svega jedan do dva posto, a u EU 15 do 20 posto.
"Država i gradovi ne grade i u svom vlasništvu nemaju dovoljno stanova koji mogu spriječiti udar tržišta. Mi smo potpuno prepušteni tržištu, a to znači da kada iznajmljujemo ili dižemo kredit, ako nam se dogodi nešto izvanredno, jako brzo možemo postati veliki dužnici ili ostati bez stana i postati beskućnici", podsjetila je Marčetić.
Rast cijena mogu zaustaviti zakoni, mjere i inspekcije, ali država za sada to nije voljna raditi i umjesto toga promovira programe poput subvencija kredita, koji povisuju cijenu na tržištu jer ljudi po tom programu brzo moraju naći stan i ne smiju biti izbirljivi, upozorila je.
- 'Imamo neizdrživ sustav najma stanova na tržištu gdje se svi ponašaju kao da su na bojnom polju'(Thinkstockphotos.com/Arhiva)
Stoga je potrebna velika promjena Zakona o najmu stanova koji bi zaštitio najmoprimce, ali i najmodavce, kao i da država i gradovi više ulažu u javno stanovanje odnosno priuštive stanove za iznajmljivanje za veći broj stanovnika te je potrebno bolje regulirati Airbnb, pobrojala je Marčetić.
Ekonomska kriza utjecala je na stambeno tržište
O vezi stanovanja i stambenih kredita te o ulasku stranih banaka na hrvatsko tržište od 2000. koje su istovremeno financirale ponudu i potražnju i dovele do svojevrsnog stambenog buma, kako prenosi Hina, govorila je docentica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Petra Rodik.
Taj se "začarani krug" raspao u ekonomskoj krizi, a kroz proces nastali su dugovi u kućanstvima koji su imali rizične kredite u švicarskim francima, gdje su s jedne strane imali probleme s otplatom kredita, a s druge strane nekretnine nisu mogli prodati.
Iz tog problema izrodio se aktivizam u dva smjera, kazala je Rodik objasnivši da je prvi smjer Udruge Franak, koja je kroz pravni proces osporavala kreditne ugovore, a drugi je usmjeren na deložacije, poput Živog zida.
Ekonomska kriza utjecala je i na tržište nekretnina u
Njemačkoj, u Berlinu, ali na drugačiji način, upozorila
je Ulrike Hamann iz berlinske
stanarske zajednice Kotti&Co.
Berlin je grad zakupaca gdje čak 85 posto građana iznajmljuje i
time ovisi o visini najamnine, koja je trenutno visoka, rekla je
te dodala kako je za 60 posto građana potrebno priuštivo
stanovanje. Stoga skupljaju potpise za referendum koji bi od
grada zahtijevao povrat imovine od velikih stanodavaca, odnosno
velikih privatnih tvrtki za nekretnine, za što, ističe Hamann,
postoji pravna osnova jer zakon dopušta izvlaštenje za opće
dobro, stoga su optimistični po pitanju uspjeha referenduma.
Valja podsjetiti, kao što smo već pisali, da su se na razini Europske unije okupili stručnjaci i aktivisti koji putem Europske građanske inicijative 'Stanovanje za sve', pozivaju građane da se potpisom istoimene peticije uključe u rješavanje tih problema. Inicijativa se zauzima za to da se na razini Europske unije omogući lakše financiranje javnog stanovanja, kao i da se potakne gradnja neprofitnih stambenih jedinica, ali i da se reguliraju digitalne platforme poput Airbnb-a.
- 'Imamo neizdrživ sustav najma na tržištu'(Housing for All/ Facebook)
''Mi imamo neizdrživ sustav najma na tržištu gdje se svi ponašaju kao da su na bojnom polju, no razlika je da najmodavci na taj način povećavaju svoj kućni budžet, dok najmoprimci rješavaju osnovnu životnu potrebu i stoga, najmoprimac i najmodavac ne mogu biti isto u očima zakon'', za Vijesti.hr bila je istaknula Marčetić.
''Mi smo u Hrvatskoj, kao i u većini zemalja južne i istočne Europe takoreći taoci politike koja nas je osudila na samo jedan put do sigurnog doma – kupnja stanova. Sve Vlade od 90-ih naovamo, kroz razne su mjere poticale potrošnju stambenih kredita, a banke su plasiranjem raznovrsnih i nerijetko toksičnih financijskih proizvoda, poput kredita u švicarskim francima, širile tržište kredita na sve veći broj ljudi. To znači da je jedini put do vlastitog i sigurnog doma, osim nasljedstva, dugoročno zaduživanje što naše domove pretvara u sredstvo za izvlačenje vrijednosti iz naših kućanstava i usmjeravanje resursa u banke'', upozorava Marčetić.
Svrha Europske građanske inicijative je stvoriti bolje pravne i financijske uvjete koji će svim Europljanima i Europljankama olakšati pristup stanovanju. Preduvjet je neprimjenjivanje kriterija iz Maastrichta na javna ulaganja u socijalno i cjenovno pristupačno stanovanje, lakši pristup financiranju EU za investitore u neprofitnoj i održivoj stanogradnji, uvođenje socijalnih pravila temeljenih na tržišnom natjecanju za kratkoročni najam te izradu statistike o stambenim potrebama u Europi.
- Beograd na vodi/Zagrebački Manhattan: Nekima, a nije Bandić, u Zagrebu se priviđa žuta patka. Halucinacija ili?
- Arhitekti protiv 'Bandićeva Manhattana': Planovi su stručno sporni i na rubu zakona'(PIXSELL/RTL)
Inače, konferencija INURA okuplja brojne istraživače i aktiviste iz cijelog svijeta, a ove godine (inače 29. po redu) odvija se u Zagrebu u organizaciji Instituta za političku ekologiju i Prava na grad. Jedna od tema međunarodne konferencije bit će i kontroverzni projekt zagrebačkog Manhattan, u sklopu kojega se spominje i izgradnja luksuznih stanova koje si obični građani neće moći ni u snu priuštiti. No to je samo jedan od problema vezanih uz taj projekt.
Podsjetimo, "Zagrebački Manhattan", "Grad u Gradu", "Zagreb City"
neki su od naziva kojima se najavljuje izgradnja megaprojekta na
prostoru Novog Zagreba uz Savu, na površini od oko 1,1 milijuna
četvornih metara i vrijednosti od pola milijarde eura.
Projekt je dosad izazvao brojne negativne reakcije stručne
javnosti i prosvjede građanki i građana Zagreba, a razloga
za zabrinutost je niz: sumnja se u nepoštivanje
demokratske i zakonske procedure pri odobravanju projekta,
Zagrebu prijeti gubitak zelenih i rekreacijskih zona te na
vidjelo opet dolazi i stari problem u vidu
opećnite prenamjene zona prilagođena potrebama investitora,
bez analize javnih potreba.
