No, za njih bi to bio samo jedan mjesec takvog života, preživjeli bi na unutarnjim tjelesnim zalihama koje su akumulirali na službenim večerama i ručkovima. Još bi im i dobro došlo za liniju. Za oko 70.000 zaposlenih koji primaju minimalnu plaću i njihove obitelji, kao i za 70 posto zaposlenih koji zarađuju manje od prosječne plaće, to je stvaran život.
Tako je Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, komentirao nedavnu akciju trojice američkih političara, među kojima i jednog kongresmena, koji su pokušali preživjeti s tjednom minimalnom plaćom od 77 dolara. Poručili su bili da su svjesni da nisu u istoj poziciji s radnicima koji stalno tako žive, oni su samo jedan tjedan krpali ponedjeljak s nedjeljom, ali vjeruju da je važno da se zna da od minimalca, kad se skinu režijski i troškovi stanovanja, ne ostaje mnogo prostora za prehranu. Za zdravu nikako. Štoviše, jedan je političar nakon što je shvatio da su mu preskupi kruh, maslac od kikirikija i banane, završio u McDonald’su, jer mu je bilo jeftinije jesti fast food za 2,5 dolara, dok se drugi požalio da je jedan dan potrošio sedam dolara na nekoliko konzervi sardina i krekere. Svima je taj izazov teško pao i - nisu ga svi prošli.
Političari odvojeni od realnosti
Dr.Damir Novotny kaže da naši poličari takav izazov ne bi prihvatili niti prošli: 'Naši su se političari odvojili od realnosti. Ne bi se snašli', uvjeren je ovaj ekonomist.
Za ovu godinu taj mjesečni bruto minimalac teži 3017,61 kunu, a u neto iznosu to je 2358 kuna za samca, a 2414 kuna za zaposlene s djecom.
Ljudi u gradu gladuju
'Čovjek s 3000 kuna, urbani proleter koji živi u Splitu ili Zagrebu u stanu, ne može od toga živjeti nakon što plati visoke fiksne troškove komunalne naknade, struju, vodu i ostale režije... Kad to plati, živi od onog što mu ostane, a ne ostaje mu dovoljno za egzistenciju. Čovjeku s tolikom plaćom koji živi na selu, ti fiksni troškovi nisu toliki, a prihod od imanja mu je veći od troškova, može proizvesti hranu, vino, meso, grije se na drvima, pa može preživjeti od te plaćice. Onaj u gradu gladuje', rekao je Slobodnoj Dalmaciji dr. Ljubo Jurčić.
Ističe da ljudi nisu krivi što zarađuju minimalnu plaću, nego organiziranost države i poduzeća.
Kupuje se zasitnija i kaloričnija hrana
Krešimir Sever objašnjava da je prije dvije, tri godine, udio hrane i bezalkoholnih pića u ukupnim troškovima kućanstva bio do 32 posto, a udio troškova stanovanja i energije 15 posto. U mandatu ove Vlade poskupjeli su plin i struja, povećan je i PDV na hranu, ali je to kompenzirano akcijskim cijenama trgovaca. Sve je to dovelo do smanjenja udjela hrane na 29 posto i usmjeravanja tog novca na troškove energije i stanovanja čiji je udjel porastao u ukupnim troškovima..
'Ljudi mijenjaju prehrambene navike nagore, gladuju da bi platili režije da ne bi pali u ovrhe i blokade. Potpuno su promijenili prehrambene navike i način kupovanja. Roditelji su se odrekli voća da bi kupili jabuku za dijete. Voće kupuju na komade. Po jednu jabuku dnevno za dijete. Kupuju se zasitnija i kaloričnija hrana, ne gleda se je li zdrava ili nezdrava, bitno se prehraniti. Djeca ne jedu raznovrsno voće i povrće, ne piju prirodne sokove', kaže Sever. http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/254121/Default.aspx
