Iza nas su prvi izbori u kojima smo dobili pobjednika bez programa i plana, odnosno bez ijednog konkretnog obećanja. Iza nas je izborna kampanja u kojoj čak ni u sučeljavanjima ni riječi nismo čuli o viziji budućnosti naše zemlje i društva. O toj se činjenici dok još traje euforija (i očaj) zbog izbornog poraza desnice malo razmišlja, ali zapravo, kao građani, imamo golem problem jer kad se jednom bude svodio račun predsjedničkog mandata Zorana Milanovića, nećemo se imati za što uhvatiti.
Pet godina predsjedničkog mandata Kolinde Grabar-Kitarović i četiri godine HDZ-ovih vlada Tihomira Oreškovića i Andreja Plenkovića toliko su iscrpile društvo da je na koncu jedini cilj većine Milanovićevih birača u drugom krugu bio da se HDZ naprosto porazi i pokaže kako privatizacija države ipak ima svoje granice. HDZ je izgubio predsjedničke izbore jer se nije promijenio i jer još uvijek nije stigao u 21. stoljeće.
Fascinantno je kako su na Trgu žrtava fašizma uopće i mislili da mogu dobiti ove izbore s kandidatkinjom bez rezultata i vladom čiji opstanak uopće nije u skladu s rezultatima parlamentarnih izbora nego je održavaju samo besramna politička trgovina i besramni politički partneri.
Sunovrat Hrvatske pod HDZ-om
HDZ je izgubio predsjedničke izbore jer je postalo krajnje nepodnošljivo njihovo polaganje prava na sva društvena dobra, kršenje zakona, klijentelizam i korupcija, gomilanje imovine kojoj se ne može objasniti porijeklo, selektivna primjena zakona, falsificiranje povijesti, privatizacija Domovinskog rata i pokušaj uništavanja svih koji nisu dio partije. To su i glavni razlozi sunovrata Hrvatske na dno svih europskih ljestvica uspješnosti i glavni razlozi bijega radno sposobnog stanovništva i mladih preko granice.
Želi li ostvariti ozbiljniji rezultat na predstojećim parlamentarnim izborima, HDZ će se morati s tim suočiti, ali je veliko pitanje ima li u toj stranci u ovom trenutku dovoljno snage i mudrosti za iskorak u 21. stoljeće i konačnu metamorfozu iz nacionalističkog pokreta u modernu demokršćansku stranku. Ako na to ni ova generacija HDZ-ovaca nije spremna, stiže nova, koja je itekako svjesna da je postojećem modelu vladanja došao kraj. U noći izbornog poraza kamere su se nakratko zaustavile na mladom HDZ-ovcu koji je u tri rečenice bolje ocijenio stranačku politiku i razloge poraza nego ijedan od viđenijih zajedničara: moramo se mijenjati, ovako više ne ide - svi će otići ako i dalje nastavimo ovako, mladi neće u Hrvatskoj imati budućnosti.
A mladi i budućnost, uz klimatske promjene koje tresu cijeli svijet, teme su o kojima u kampanji i sučeljavanjima nismo samoinicijativno čuli ni riječi ni od izabranog predsjednika ni od bivše predsjednice niti su uredništva nacionalnih TV kuća smatrala kako bi bilo važno nešto ih o tome pitati. Iz toga se može samo zaključiti kako su ta pitanja u glavama izabranog predsjednika i bivše predsjednice riješena - mladih je sve manje, pa su manje šanse i za napredak u budućnosti.
Predsjednik sa stavom nema stav
Početna točka s koje Zoran Milanović preuzima predsjedničku dužnost je maglovita priča o normalnoj Hrvatskoj i traženju mjesta pod europskim suncem, a nemamo pojma što je danas Milanoviću normalna Hrvatska ni kako ćemo tražiti to mjesto pod suncem. Iako se reklamirao kao predsjednik sa stavom mi dosad nismo od njega čuli nijedan jasan stav o najvažnijim problemima koji muče ovo društvo niti nam je predstavio akcije koje bi poduzimao da se ti problemi riješe. Što god da ga se pitalo nakon što je izabran, predsjednik "sa stavom" ni o čemu nema stav.
Koliko god se trudila ne mogu dešifrirati značenje zaključne poruke Milanovićeva pobjedničkog govora: "Neću dijeliti hrvatske građane u onim stvarima koje ih bole i imaju nisku razinu tolerancije." Stvari koje građane bole i koje mogu izazvati nisku toleranciju gotovo su bezbrojne - nekog boli korupcija, a nekog ako ne dobije mito; nekog bole prepone, a netko ima nisku toleranciju na Zorana Milanovića...
Umjesto da se osvrne na činjenicu da imamo vladu koja preživljava na trgovini interesima i društvenim dobrima, Milanović neposredno po izboru obećava kako će toj i takvoj vladi biti najbolji prijatelj?! Unatoč euforiji koju sad u dijelu društva proizvodi njegova pobjeda, sumnjam da bi dobio izbore da je tako iskren bio prije izbornog dana.
Umjesto plana rada i/ili programa Milanović je ponudio poštivanje Ustava RH i tzv. ustavni patriotizam. Poštivanje Ustava očekuje se od svih građana, a pogotovo od državnih dužnosnika i kad ne bismo živjeli u zemlji u kojoj je Ustav postao mrtvo slovo na papiru, provođenje Ustava od strane predsjednika bi se samo po sebi podrazumijevalo.
Milanović nije pobijedio na predsjedničkim izborima zato što je biračima ponudio viziju neke nove Hrvatske nego prvenstveno zato što su birači glasali protiv HDZ-a. Nije da nas pomirljivi Milanović ne može ugodno iznenaditi i nije isključeno ni da će nam na inauguraciji predstaviti konkretniji program, nakon kojeg ćemo biti pametniji. Ne želim kvariti zabavu, ali prvi potezi i ekspresno sljubljivanje s Plenkovićem daju naslutiti kako bi nas i ova kupovina mačka u vreći mogla skupo stajati.
