Posljednjih dana na Markovom trgu cjenka se bolje nego na obližnjem Dolcu. Ministar financija Ivan Šuker krajem tjedna sindikalne čelnike pokušao je uvjeriti da državna blagajna zjapi prazna te da nema nikakve šanse da se zaposlenima u javnim službama isplati Temeljnim kolektivnim ugovorom određena božićnica od 1250 kuna.
"Više od 500 kuna ne mogu dati ni da me okrenete naopako. Novca jednostavno nema", vjerojatno je sindikalcima na zatvorenom sastanku ispalio Šuker, uz obavezno dociranje kako oni pojma nemaju kako je teško upravljati proračunskim prihodima i rashodima. Nije ni to bilo dosta. Šuker je odmah najavio kako božićnice iduće godine neće niti biti, kao ni regresa.
I igrokaz je mogao krenuti. Sindikalci su uvrijeđeno napustili sastanak i zatražili sastanak s premijerkom Jadrankom Kosor. Zahtjev je garniran apelom da se Šukera smijeni jer "laže i manipulira" te prijetnjom da će tužbom (kao što su to učinili za Račanove vlade) utjerati prava za 180.000 zaposlenih u javnim službama.
Budući da Kosor nema na raspolaganju međukorak, koji je njen prethodnik Sanader imao kada je nakon Šukera upravo nju slao na pregovore sindikatima, nužno je nastao pomak u scenariju.
Posvadi i vladaj vječno
Premijerka je smireno pojasnila da novca za ugovorima zagarantirana prava doista nema te da računa na kompromisno rješenje u sklopu kojeg bi o istom trošku uskladila daleko više iznose božićnica u javnim tvrtkama s onima u javnim službama.
I eto rješenja, sindikate javnih službi sukobit će sa sindikatima u javnim tvrtkama, zatražiti od njih da se dogovore i još jednom spriječiti da ujedinjeno od Vade traže ispunjenje nerealnih ugovora. Božićnice će eventualno isplatiti u dva djela, u javnim tvrtkama ih smanjiti, i to je to.
Pri tom će bez problema na svoju stranu dobiti i javnost koja je ionako većinski uvjerena da je onih koji primaju plaću iz proračuna previše. Svima je već dosta, naime, toga da administrativnoj vojsci kroz poreze i razna davanja plaćaju sve što su uspjeli isposlovati predizbornim političkim pritiscima i prijetnjama socijalnim nemirima. Sindikati će u jednom trenutku tako shvatiti da nemaju podršku zaposlenih u realnom sektoru u kojem svakodnevno pljušte otkazi, plaće kasne ili ih nema, a većina ih samo može sanjati o božićnici.
I tu na scenu stupa Šuker s nešto većom ponudom. Cjenkanje može početi. Nova ponuda na stolu je 625 kuna božićnice. Navodno je ta ponuda maksimum koji blagajna može podnijeti. No, do kraja tjedna, kada Vlada donosi odluku o isplati, još su mogući svakojaki preokreti.
Milijarda sim milijarda tam
Planiranje, pokazalo se to više puta, Šukeru nije jača strana. Na njegovu sklonost da precijeni prihode i, barem na papiru, podcijeni troškove države već smo naviknuli.
Tako je kraj godine pokazao da je država za plaće i mirovine "kratka" oko 900 milijuna kuna, iako je plan rashoda napravljen prije svega nekoliko mjeseci, pri zadnjem rebalansu proračuna.
S tom spoznajom, virtualno prebacivanje iz šupljeg u prazno moglo je početi. Zbog prikupljanja novca za plaće i mirovine Šuker je zagrabio na sve strane. Nastradali su neki preventivni programi u zdravstvu, poticanje štednje u mirovinskim fondovima, nema 210 milijuna kuna za poticanje stambene štednje, a oko 100 milijuna kuna "uštipnuo" je i na decentraliziranim sredstvima koja država preusmjerava na lokalnu razinu kako bi se među ostalim podmirio dio troškova za zdravstvo i školstvo.
E pa živjeli! Kafanski rječnik ovdje je jedini primjeren jer se ponašanje hrvatskog šefa financija može usporediti samo s gazdom veseljakom koji krpa kraj s krajem i uvijek se nada da će biti bolje od onoga što se može realno očekivati. A što ćemo iduće godine? E, to je, pak, posebna priča.
Dok još muku muči sa zatvaranjem ovogodišnjih proračunskih rupa, Šuker je i proračun za iduću godinu sastavio na pretpostavci da će, nekim čudom (jer realnih pokazatelja za to nema), pad BDP-a biti zaustavljen, dakle optimistično računajući u najmanju ruku na stagnaciju, ako ne i minimalni rast. Nikome nije jasno od zašto. Analitičari su već grla poderali upozoravajući da je ta pretpostavka kriva te da bilo kakve naznake oporavka ne treba očekivati prije kraja 2010. Rekordna nezaposlenost, pad BDP-a od jedan posto i daljnji pad potrošnje sumorna je ekonomska zbilja koja nas očekuje, ali Šuker to ne želi niti čuti. Plana B, naravno, nema. Osim ako se plan ne svodi na uvođenje nekog novog nameta ili poreza? Tu je, pokazalo se na uvođenju harača, Šuker vrlo kreativan. Na haraču je, uostalom, i usavršio sposobnost licitiranja kada se iz sata u sat mijenjao postotak kojim će oderati zaposlene. Ni tada nije bilo plana pa su se postoci kretali od dva do čak osam posto.
Ako si zbog odnosa u HDZ-u premijerka Kosor ne može priuštiti kompetentniju osobu za upravljanje državnim financijama, Šukera bi trebala na mjesec dana smjestiti u prosječnu hrvatsku obitelj. Možda bi mu budžetiranje s manjim brojkama i raspolaganje s nekoliko tisuća kuna pomoglo u kasnijem snalaženju s državnim milijardama. Ovako odaje dojam da se potpuno pogubio u velikim brojkama.
Prethodni članci:
arti-200912140322006 arti-200912140425006 arti-200912140571006
