U sezoni berbe uvijek ista priča. Kad dođe vrijeme berbe jagoda, lubenica, mandarina ili jabuka, svega ima osim berača. Evo upravo sad za jesensku berbu jabuka i grožđa nedostaje 10.000 berača i voćari opet strahuju da će im dio uroda propasti. Zato sve više za berbu angažiraju - strane radnike.

U jednom voćnjaku u Kloštar Ivaniću zaposleno je 82-oje berača iz Ukrajine. Ali mnogi voćari se nisu uspjeli tako organizirati, jer je procedura za zapošljavanje stranaca presložena i preskupa.

Da problem bude veći, ove godine se očekuje odličan urod jabuka, 120.000 tona, tko će ih pobrati i hoće li ih uspojeti sve pobrati u RTL Direktu pitali smo voćara Stanka Barbarića, kod koga rade Ukrajinci u berbi.

Gospodine Barbariću, jeste li uspjeli osigurati dovoljan broj radnika za ovu berbu?

Za sada jesmo, za razliku od prošle godine kad smo imali velikih problema i kada nam je dio proizvodnje jednostavno propao, odnosno iz prve klase, jer nije ubrano na vrijeme, prešao je u drugu klasu. Time je i cijena bila puno niža i ostvarili smo veliki gubitak. 

Koliko košta dovođenje stranih radnika, i može li se i njih uopće više naći dovoljno?

Još uvijek može, puno teže nego prije, već i Poljaci, kojima je to bazen radne snage u poljoprivredi, imaju problema s pronalaskom radne snage, ali još uvijek se mogu pronaći radnici. Ali ovo je zadnji vlak za Hrvatsku da osigura dovoljno berača za berbu voća i povrća.

Kako su to riješile vaše kolege u Europi što se tiče strane radne snage, je li svuda tako komplicirana procedura?  

Komplicirana je u usporedbi s drugim državama. Stranim radnicima morate izvaditi osobnu iskaznicu, morate ih prijaviti svim institucijama, od banke do liječnika, dok u Njemačkoj, Švicarskoj obavite sve na jednom mjestu. Prijavite se u policiju i ne morate gubiti vrijeme. Znate što koliki je problem odvesti dva autobusa radnika u banku, liječniku na prijavu. Prije nego što dovedete čovjeka ovdje trošak za njega je oko 960 kuna, dakle prije nego što dođe. Trošak je nakon toga smještaj, prijevoz, hrana... U Nizozemskoj prijavite čovjeka na policiju, kupite markicu koja košta sedam eura i to su svi troškovi.

Za njih vi, dakle, morate uplaćivati i mirovinsko osiguranje, a hrvatsku mirovinu nikad neće vidjeti...

Uplaćujemo doprinose za mirovinsko osiguranje. Samo želimo da nam se omoguće jednaki uvjeti kao i drugima u Europskoj uniji.

Vi ste veliki proizvođač, imate puno zaposlenih, kako je malih OPG-ovima, kako se oni snalaze?

Vrlo teško. Mnogi voćari zovu, traže pomoć u rješavanju problema kako proći sve te procedure. 

Što kažu u Ministarstvu rada zašto to ne može ići brže i jednostavnije? 

Puno je napravljeno u odnosu na prošlu godinu, sada možemo dovesti ljude koji žele raditi i zaraditi, ali želimo da se procedura pojednostavi da bude usporediva s drugima u EU.

Dobra je berba, no trgovci će vas vjerojatno stisnuti za nižu cijenu...

Mi smo jedno tržište, mi smo jedna kaplja EU. 12,6 milijuna tona se proizvede u EU godišnje, tako da mi nismo tu igrači koji određuju cijenu. Cijena je zasad dobra, a sad što će biti dalje vidjet ćemo kakva će biti situacija dalje.