Bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović 1. siječnja 2020. zaželjela je da nam "ova godina bude najbolja do sada" i ne sluteći što će nam se sve dogoditi u samo šest mjeseci. A onda je stvarno počela 2020. - godina novog normalnog. Da nam je vratiti novac koji smo dali za doček ove godine...
Siječanj: Zatišje pred buru
Bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović zaželjela je početkom siječnja da nam "ova godina bude najbolja do sada" i ne sluteći da četiri dana poslije više neće biti predsjednica, da će njezino mjesto zauzeti Zoran Milanović i ni na kraj pameti joj nije bilo da će ova godina na globalnoj razini biti jedna od, blago rečeno, gorih.
Hrvatska je upoznala Filipa Zavadlava - mladića koji je ubio trojicu u Splitu zato što su mu maltretirali članove obitelji, zbog droge i prijetili im... "Nisam imao izbora", tvrdi Filip kojem i danas stižu ljubavna pisma obožavateljica iz cijele Europe, a na račun mu sjeda novac kako bi mu jamčevina bila plaćena.
Čitav svijet strahovao je od moguće iranske odmazde nakon američkog napada u kojemu je ubijen glavni iranski general Sulejmani i mogućeg Trećega svjetskog rata. Srećom, to se nije dogodilo.
Veljača: ''Kakav virus, daleko je to - neće grom u koprive"
Je li itko potkraj 2019. u Wuhanu u Kini pojeo šišmiša, kako se popularno misli, ili je jednostavno jedan mali virus preskočio sa životinje na čovjeka i onda se proširio na stanište i... odjednom se počela širiti vijest o ubojitom virusu koji hara Kinom.
SARS-CoV-2/koronavirus/korona/Covid-19 - riječi koje su se pojavile u vijestima, no nismo mislili da ćemo ih idućih mjeseci slušati na dnevnoj bazi. Upravo su one označavale novu globalnu pandemiju. Ne obazirući se na uznemirujuće snimke umirućih u Kini, ne obazirući se na činjenicu da se i naše, ali i druge bolnice diljem svijeta pripremaju za oboljele od Covida, ne obazirući se ni na kakva upozorenja, nastavili smo dalje živjeti. "Daleko je taj virus, neće to do nas!", "Ma, to je Baba Vanga rekla da će se to dogoditi pa je to netko napravio u laboratoriju za nuklearni rat", "Nema šišmiša kod nas, nema problema", bile su samo neke od rečenica izgovorene uz odmahivanje rukom.
A onda je 25. veljače odjeknula rečenica premijera Andreja Plenkovića: "U Hrvatskoj imamo prvog oboljelog od koronavirusa". Srećom pa smo se krenuli pripremati i prije prvoga zaraženog - bilo je samo pitanje vremena kada će iz susjednih zemalja virus stići k nama. Bila je riječ o mladiću (26) koji je Covid-19 donio iz Italije, jedne od najpogođenijih zemalja i jedne od država s najviše umrlih od koronavirusa u Europi. Nitko nije krivio njega, netko je morao biti "prvi". Priča je krenula - jedan zaraženi pa dva, odjednom deset, dvadeset, sve do brojke 87 kada su vladajući Hrvatsku stavili u karantenu 18. ožujka.
Ožujak/ travanj: "Ne mogu biti u kući, a ne mogu biti ni vani"
Doslovno, karantenu - sve što nije bilo nužno za život bilo je pod ključem. Nema kina, nema kazališta, nema kafića, nema misa za vjernike, nema slavlja, nema nastave u školama, svi su radili iz udobnosti svog doma; nema svadbi, nema koncerata, nema putovanja, nema "idem samo do vikendice na moru", nema čak ni obiteljskih okupljanja - koga si zadnjeg vidio, na njega si bio osuđen dok ne prođe potpuna izolacija.
Jedan po jedan smjeli smo u dućan; maske, rukavice i dezinfekcijska sredstva uzimali smo prije novčanika kad smo izlazili iz kuće, redovi za ljekarne bili su dugi kao nikad prije, ljudi su sebično grabili ono najnužnije s polica... Neki kažu: "Ovog nije bilo ni za rata". Zaraženih sve više, preminulih također.
Da bi cijelu 2020. dobro, ali baš baš dobro barem Zagrepčani zapamtili, pobrinuo se potres - samo četiri dana nakon uvođenja karantene. 5,5 po Richteru u 6 sati i 24 minuta ujutro šokiralo je grad. Tornjevi katedrale izgubili su vrhove, tisuće ljudi svoje domove, stotine su izgubile vrijednosti i uspomene, a, ono najgore, jedna je djevojčica izgubila život. Nakon glavnog udara uslijedili su mnogobrojni nešto slabiji potresi koje Zagrepčani trpe i danas, a bilo ih je i po cijeloj Hrvatskoj. I danas, gotovo četiri mjeseca nakon tog 22. ožujka, stotine ljudi su u studentskim domovima bez riješenog stambenog pitanja, tisuće dižu kredite za obnovu svojih domova...
Do 1. travnja stajalo nam je nad glavama: "Ne mogu biti u kući jer će se svaki čas srušiti, a ne mogu biti vani jer ću dobiti za život opasnu bolest". A to je bio samo početak ''novog normalnog''.
Svaki dan nova upozorenja: dobro je biti vani / nemojte biti vani, dobro je nositi masku / maska ne štiti, psi ne prenose virus / perite psu šapice nakon šetnje, nemojte se grliti ni ljubiti / vani slobodno budite s prijateljima na zraku...
Sve dok se situacija nije (magično) smirila nakon dva mjeseca i sve dok vladajući nisu počeli s ublažavanjem mjera.
(Screenshot/Twitter)
Svibanj: "Novo normalno..."
Malo pomalo otvarali su se trgovački centri, kafići, restorani, klubovi... Smjeli smo održavati privatna slavlja, ali s ograničenim brojem prisutnih. Polako su se sportaši vratili svojim natjecanjima i utakmicama - naravno, sve pod određenim i pripremljenim mjerama. Javni prijevoz polako se vraćao u normalu, svi koji nisu vježbali tijekom karantene vrijedno su se vratili u teretane, a oni koji su morali vratili su se u svoje urede.
Nama nije trebalo dugo da zaboravimo virus. "Nitko meni poznat nije bio zaražen, očito to nije bilo tako strašno kako se pričalo", bila je najčešća rečenica koju smo čuli. Odjednom nitko više nije nosio maske, nitko se nije koristio dezinfekcijskim sredstvom, odjednom smo se svi opet grlili i ljubili (a kako i ne bismo kada nam je sve nama drago bilo zabranjeno dva mjeseca). Sredinom lipnja imali smo 0 novozaraženih - izgledalo je da će se sve vratiti u staru normalu i kao da se ništa dogodilo nije.
Jedno je sigurno "novo normalno" nije bila snimka iz SAD-a koja je zgrozila svijet: nasilje bijelog policajca i ubojstvo nenaoružanog Afroamerikanca. Prosvjednici diljem Amerike natjerali su Trumpa da se sakrije u bunker.
Lipanj: "... Ili ipak ne?"
Taman kad smo pomislili da neće sve biti tako crno, da Hrvatska kao i brojne zemlje neće ući u TOLIKU recesiju i silne gubitke zbog karantene u vrijeme najveće pandemije koronavirusa, te da ćemo imati koliko-toliko normalnu turističku sezonu, dogodio se niz propusta. Jedan od njih bio je Adria Tour u Zadru s brojnim zaraženim tenisačima koji su se, bez testiranja, grlili i ljubili s posjetiteljima. Cijela situacija natjerala nas je da uvjeravamo turiste kako smo "sigurna zemlja za odmor od svega pa i od koronavirusa".
"Baš zato što ste se opustili, e baš zato se ovo dogodilo" - obilježilo je srpanj tik nakon parlamentarnih izbora čime ćemo i završiti ovaj vremenski pregled jer tko zna što će još biti do kraja 2020. godine. Prvih šest mjeseci 2020., koji su za neke trajali kao šest desetljeća, dokazali su nam da stvarno ne znamo što će biti sutra.
I evo barem malo smijeha na kraju: izgleda da je i ministar Beroš opjevao "Smak svita" poznatog TBF-a:
