Tko su oni, tko ih financira i tko im dojavljuje kada neka žena ima termin za pobačaj, pokušao je doznati novinar Nove TVIvan Čorkalo, snimajući ih skrivenom kamerom.
"Čuo sam da to ovdje rade i noću..."
Glavna molitvena lokacija u Zagrebu je ispred Kliničke bolnice Sestara milosrdnica u Vinogradskoj ulici. Ispred tamošnje bolničke kapele članovi inicijative dežuraju od 0 do 24.
''Čuo sam da se to ovdje i noću radi, kužiš, valjda u fušu il' tako'', kazao je jedan od njih misleći, dakako, na pobačaje, ali ne znajući pouzdano i ne baratajući konkretnim brojkama.
''Ispred bolnice Merkur je također, ja nisam bio, gore je samo dnevna smjena, tamo je 20 abortusa prosjek dnevno, a ovdje kao nešto manje od 10, ali dosta ima ilegalnih. Kužiš, ne naprave ga tu i onda se negdje dogovore u nekakvoj poliklinici i tako'', kaže.
Prema njegovim riječima, ljudi različito reagiraju na njih. Neki im priđu i pridruže se, neki ih gledaju s prijezirom. A posebno su zapamtili jedan susret.
''Kaj vi molite? Rekao sam joj za inicijativu i kaže ona meni, čuj milo, ja ti imam dva sina i četiri sam trudnoće prekinula. Je pa kaj, kaže ona meni, ja sam sad mogla imat dvije lepe kćeri... I ja sad ne mogu doći k sebi kaj mi žena govori. Kaže, kaj popovi znaju kak se djeca uzdržavaju i kak ćemo ja i muž u dvosobnom stanu. Kužiš'', prisjetio se aktivist.
Pobačaj je, kažu, veća pošast od ratova
Dvojica molitelja ispred bolnice u Vinogradskoj imaju prilično tvrde stavove o pobačaju koji doživljavaju kao goru pošast od ratova.
''Oni govore da je problem kad dijete izađe, uvijek te financije, ekonomija. Problem je kad dijete izađe iz nje, e onda da mu ne dopustimo da izađe onda ga smaknemo. A šta da ti kažem, jedno 60 milijuna se u svijetu napravi godišnje. Pazi ovo, od 2011. u Siriji ova frka i 300 tisuća ljudi je poginulo i hvataš se za glavu, a svake godine 60 milijuna. Nama nisu neprijatelji ljudi, nekakvi aktivisti, političari, nego đavo sa svojom vojskom'', kazao je jedan aktivist.
Njihov stav o pobačaju je uvijek negativan, čak i kada su u pitanju krajnje kolnosti poput začeća nakon silovanja ili kada je život majke ugrožen. Na pitanje što bi same učinile u takvom slučaju neke od njih nisu dale posve konkretan odgovor.
''Osobno se nemrem staviti u taj položaj, jel tak, ja sam žena i trebala bi nekakav dio proći da bih mogla o tome nešto govoriti... Ja ne mogu, dok ja ne dođem u tu situaciju, al onda bih ja odlučila'', rekla je jedna od žena koje mole protiv pobačaja.
Ne isključuju ni mogućnost referenduma
Ispred bolnice Merkur kod ulaza na hitni prijam molile su četiri aktivistice. Jedna je novinaru Nove TV rekla da je doživjela obraćenje nakon kojeg o pobačaju ne bi ni razmišljala.
''U ovom sad stanju svom i s razmišljanjem i sa stavom odlučila bih se za život tom djetetu, znači ne ubiti dijete. Začećem djeteta nastaje život uistinu'', kazala je.
Ispred Merkura nema noćnih dežurstava i moli se od 7 ujutro do 7 navečer, a izmjenjuju se svaka dva sata. Iako protiv pobačaja, kažu, ne osuđuju žene koje se na to odluče. Poručuju da su tamo samo da mole.
''Znamo za 37 spašenih života. To je ono što znamo. Ta stvarno, mi smo evo, nakon što kampanja završi, u toku godine čuli i druga svjedočanstva u kojima su nam ljudi posvjedočili da su neke žene za koje ni ne znamo odlučile roditi upravo zbog ovih bdijenja'', kaže nam Ante Čaljkušić iz Inicijative '40 dana za život'.
Kažu da nisu politička inicijativa, ali ne odbacuju mogućnost borbe za politički cilj i mogućnost organizacije referenduma o zabrani pobačaja.
''Dakle, vjerujte mi, nikada neće biti postavljeno referendumsko pitanje: 'Jeste li za zabranu pobačaja?'To je pitanje koje odmah navodi neku zabranu, dakle, ako će to jednog dana biti, ja ne znam kako će izgledati, bit će afirmativno i bit će poruka: 'Jeste li za život...?''', kaže Čaljkušić.
"Zabrana pobačaja ne bi donijela ništa dobro"
U prosjeku se u Hrvatskoj obavi oko tri tisuće pobačaja. Iako ni liječnici nisu suglasni oko zabrane, u bolnici u Vinogradskoj smatraju da bi bila kontraproduktivna.
''Kao komplikacija nestručno izvođenog pobačaja može doći do toga da žena izgubi maternicu, a vrlo često zna doći posljedično što se kasnije pokaže da ima problema s ponovnim začećem što rezultira sterilitetom, tako da zakonska zabrana pobačaja ne bi donijela ništa dobro ženama', kazao je za Novu TV Krunoslav Kuna, predstojnik Klinike za ženske bolesti i porodništvo KB Sestre milosrdnice.
Novinar je razgovarao i sa ženom koja je svojom odlukom dvaput pobacila i to u dvije države - u Jugoslaviji sa 18 godina, a sa 33 u Hrvatskoj. Okolnosti pobačaja su se, kaže, u 15 godina značajno promijenile.
''U drugom slučaju tu je bilo od nekih prigovaranja privatnog ginekologa, bilo je rasprava zašto odustajem od trudnoće pa do toga da je u bolnici bilo vjerskih letaka do osoba koje su vas u bolnici pokušavale nagovarati na drugo. Zbunjeni ste i pod navalom hormona, ali ne, životna je odluka ne planirate imati 10 djece nego jedno, dvoje, troje, kad vama to odgovara. To je smisao priče, odgovorna ste osoba i znate kad to možete ili ne možete'', kazala je.