Iz Hrvatske je samo u prošloj godini otišlo 80 tisuća ljudi, a sa životnim standardom brojni nisu zadovoljni. No unatoč tome Hrvati rijetko izlaze na ulice. Zašto na namete države i reforme prije kupe jednosmjernu kartu za inozemstvo, nego zviždaljku i materijale za transparente.
Prosvjed zbog smrti Mattea Ružića i nefunkcioniranja sustava Hitne pomoći, iako u Zaprešiću živi 25 tisuća ljudi, privukao je samo 500 njih na ulicu.
Nezadovoljstvo je sveprisutno, ali zašto ga ne izrazimo javno? "Razloga je puno i u povijesnom smislu nema neke duge kulture građanskog prosvjeda i bunta koji bi karakterizirao zemlje poput Francuske i SAD-a. Ali imamo strah od jednog prepoznavanja koji nam može donijeti štetu", pojašnjava Hajrudin Hromadžić, sociolog i profesor na Filozofskom fakultetu u Rijeci.
Neočekivano malo ljudi dalo je podršku i čovjeku s križem koji se borio za bolesnu djecu. Na Markovom trgu dočekalo ga je jedva stotinu građana.
U vrtlogu rasta cijena goriva u nekoliko gradova potrubilo je i zaustavilo promet samo nekoliko tisuća vozača. Ostalima očito to ne smeta. Odnosno negoduju u svoja četiri zida i na društvenim mrežama.
Upitali smo stoga građane kada su zadnji put bili na prosvjedu. "Nikada. Zato što je to glupo", odgovara nam Saša iz Zagreba.
"Nikad nisam prosvjedovala. Nisam se našla u pravo vrijeme na pravom mjestu", kazala nam je Ivana iz Zagreba.
"Ne uzrujavam se previše. Imam slabe živce. Vidim da sve to ne štima, ali što - ništa", smatra Jadranka iz Zagreba.
I nekoć glasni radnici su se povukli. Čujemo ih za Praznik rada. "Upravo u tom što se ljudi boje, dijelom ne vide da nešto mogu postići, obeshrabreni su prethodnim uspjehom prosvjeda i traže izgovore. Dio će reći sindikati su nevjerodostjni, drugi će reći to su nevladine oragnizacije, treći će reći da se time ništa ne može napraviti", kazao nam je Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnik sindikata.
Da se nešto može promijeniti vjerovalo je 50 tisuća ljudi i podržalo prije dvije godine kurikukarnu reformu - najveći prosvjed u novije vrijeme. Socilozi kažu, na ulicu treba izaći.
"Apsloutno. Mislim da je to za bilo koju zemlju, ili za bilo koje društvo dobro da posjeduje tu kvalitetu i da se vlast osjeća po pritiskom. Što je apsolutno dobro za jednu demokraciju", ističe Hajrudin Hromadžić, sociolog i profesor na Filozofskom fakultetu u Rijeci.
Čini se da većina nezadovoljnih umjesto odlaska na prosvjed bira odlazak preko granice.
