U Zlatar Bistrici na svakog stanovnika dođe 600 pilića, što je najveća koncentracija peradarskih farmi u Hrvatskoj. Godišnje u ovoj zagorskoj općini uzgoje oko milijun i pol pilića.
"Pile dođe jednodnevno iz valjaonice od naših klaoničara s kojima imamo sklopljene ugovore s kojima radimo. Tovi se do nekih 40 dana, do nekih dvije i pol kile i onda ide u klaonice na preradu i po većim trgovačkim centrima", kaže Tomislav Futivić, vlasnik peradarske farme.
Manji dio završi u izvozu, dok glavninu pojedemo u Hrvatskoj. Ali i dalje ih pojedemo više nego što uzgojimo pa bi bilo logično da se posao širi. Ne i u Zlataru.
"Prostornim planom je ukinuta znači djelatnost stočarstva i uzgoja živih životinja što automatski znači da ne možemo širit svoje kapacitete i gradit nove objekte jer nemamo mogućnost dobit gađevinsku dozvolu", kaže Renato Čehulić, vlasnik peradarske farme.
Općina je zabranila otvaranje novih farmi jer je su se neki stanovnici žalili na smrad.
"Ne, ne smrdi. Ništa. Nije to dobro, meni ne smeta ništa, ja sam tu prvi susjed. Kaj bi smetalo", kaže Ivan Bartolek iz Zlatar Bistrice.
Kad je lani općina odlučivala o zabrani došlo je do fizičkog obračuna dvojice vjenčanih kumova.
HDZ-ovac Renato sukobio se s SDPovim zamjenikom načelnika općine. Jedan vlasnik farme, a drugi političar protiv gradnje novih farmi. Renato s kumom ni o kumu više ne želi, ali i dalje misli da pilići zrak ne zagađuju. Pokazala su to i ispitivanja.
"U jednom trenutku prvi dan snimanja kvalitete zraka registrirala se h2s kao povišena supstanca i trajala je nekih sat vremena i sljedećih sedam dana nije bilo ničega", kaže Čehulić.
Pilići su smrdjeli, a kanalizacija koja će se uliti u rijeku Krapinu, a zatim u Savu još uvijek nikome ne smeta. Bit će da ne donosi nikakvu zaradu pa nema ni zavisti.
S jedne strane nalaze se peradarske farme, a odmah s druge strane nalazi se Zlatar Bistrica. A crta razgraničenja ni više ni manje nego ova otvorena kanalizacijska cijev odakle dolazi voda iz cijelog mjesta.
U najnoviju farmu prvi će stanari nakon Uskrsa, a kao i za mnoge druge, novac za ultramoderno postrojenje dala je Europska unija.
"Investicija je vrijedna nekih pet i pol milijuna kuna, od toga je 2,9 milijuna kuna povrat iz EU, to je bila mjera 411. Ostalo je kreditna linija koju ću ja kroz 10-ak godina otplaćivati", kaže Siniša Klancir, vlasnik peradarske farme.
Zanimalo nas je i što prvi čovjek lokalne zajednice misli o svemu, ali u uredu načelnika Općine rekoše nam kako ga u 15 sati više nema jer mu je završilo radno vrijeme.
