Ramljak je za N1 ispričala svoju mučnu priču, objasnivši najprije o čemu se točno u procesu radilo.
'Nakon što je pravomoćno okončan ostavinski postupak započet nakon smrti našeg pokojnog strica 1997. godine u kojem sam temeljem usmene oporuke proglašena jedinim nasljednikom ostavine koja predstavlja dio kuće u kojoj sam stanovala sa stricem do trenutka njegove smrti, temeljem kojeg je ZK odjel Općinskog suda u Sinju izvršio prijenos vlasništva nekretnine na mene, tužitelj, inače sin mog drugog pok. strica, jedini od 11 nasljednika nezadovoljan ishodom ostavinskog postupka, je 29.12.2005. pokrenuo parnicu radi utvrđivanja nevaljalosti usmene oporuke. Općinski sud u Sinju je presudom od 8.12.2006. odbio tužiteljev zahtjev na koju presudu se tužitelj žalio', ispričala je Ramljak.
Da nešto u tom suđenju nije u shvatila je kad ju je u listopadu 2009.
'Svijet mi se okrenuo'
'Ne znam da li možete zamisliti kako sam se osjećala u trenutku kad sam zaposlena u poduzeću koje je zapalo u krizu, nisu mi se iplaćivale plaće, samohrani sam roditelj malodobnog djeteta, bez ikakvih drugih prihoda, kad me u 10. mjesecu 2009. nazvala odvjetnica Dobrila Tenžera Kerum koja me zastupala u ovim postupcima i rekla da je zaprimila presudu Županijskog suda u Splitu od 27.8.2009. kojom je preinačena prvostupanjska presuda. Moj svijet se okrenuo naopako. U obrazloženju presude sud je ocijenio da se nisu ispunili potrebni uvjeti za valjanost usmene oporuke jer da nisu postojale izvanredne okolnosti za sačinjavanje iste. Tijekom ostavinskog i parničnog postupka tužitelj nikada i nikako nije osporavao postojanje tih okolnosti jer da je to osporavao ja bih sigurno zatražila medicinsko vještačenje u kojem bi stručni i mjerodavni vještak ocijenio postojanje okolnosti za sačinjavanje usmene oporuke. Niti u svojoj žalbi tužitelj okolnosti nije dovodio u pitanje, a sud je, bez stručnog vještačenja ocijenio da je ostavitelj ipak u tom trenutku, pola sata prije smrti kada je došlo do nepredviđenog i naglog pogoršanja zdravstvenog stanja oporučitelja, ipak mogao svoju posljednju volju napisati. Pitala sam se zašto ako su postojale dvojbe oko toga sud nije vratio predmet na dodatno dokazivanje već je preinačio presudu i tako je učinio pravomoćnom.
Tada sam slučajno saznala da je sin predsjednika sudskog vijeća koje je rješavalo žalbu tužitelja zaposlen u odvjetničkom društvu koje je zastupalo tužitelja. Ako je opće poznato kako se kod nas zapošljava odmah sam posumnjala na nepristranost predsjednika vijeća', ispričala je Ramljak.
Kako bi zaštitila svoja prava obratila se Vrhovnom sudu RH, podnoseći reviziju kojom je tražila da se preinači drugostupanjska presuda ili da se predmet vrati na ponovno postupanje.
Povrijeđeno ustavno pravo
' U reviziji sam istaknula da bih sigurno predložila izvođenje medicinskog vještačenja da je bilo ikakvih sumnji i dvojbi da li je prilikom izjavljivanja oporuke moj pokojni stric mogao na bilo koji drugi način izraziti svoju posljednju volju. Priložila sam i vještačenje sudskog vještaka od 14.11.2009. koje sam sama platila koji je pregledom medicinske dokumentacije ocijenio da je oporučitelj umro unutar 30-45 minuta od nastupa simptoma gušenja i boli u prsištu te da je u tom vremenu bio onemogućen pisati oporuku, ali da je svoju volju mogao izraziti usmenim putem osobama koje su bile uz njega u tom trenutku. U ovoj fazi nije dopuštenjo izvođenje dokaza, ali sam to priložila nadajući se da će Vrhovni sud vratiti predmet na postupanje gdje će biti omogućeno izvođenje dokaza. Također, navela sam i svoju sumnju u nepristranost suca jer je pitanje da li je roditeljsko srodstvo suca i zaposlenika kod punomoćnika tužitelja u odvjetničkom uredu od svega nekoliko zaposlenih za mene opravdan razlog za postojanje sumnje u nepristranost suca kod obnašanja sudačke dužnosti. Ujedno sam se pozvala na dotadašnju sudsku praksu. Revizija je odbijena 29.2.2012. pa sam smatrajući da mi je povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o mojim pravima i obvezama podnijela 29.6.2012. ustavnu tužbu koja je također odbijena rješenjem od 3.10.2012.
Po pitanju nepristranosti suca odgovoreno je da je njegov sin bio zaposlen u odvjetničkom društvu, ali da nije bio angažiran na mom predmetu', ispričala je.
Odlučila je obratiti se Europskom sudu za ljudska prava
Budući da je bila sigurna da su joj povrijeđena ustavna prava, a u Hrvatskoj to nije mogla dokazati, odlučila je stvar gurati sve do Strasbourga.
Postupak u Hrvatskoj trajati je gotovo seda mgodina, dok je postupak u Strasbourgu trajao od 14.12.2012. do donošenja presude prvog stupnja dana 27.6.2017.
Ramljak je, kaže, istovremeno zadovoljna i radosna, no istovremeno osjeća i tugu.
'U ovom postupku sam izgubila dio svoje rodbine s kojom sam bila u jako dobrim odnosima prije sudskih postupaka i koju mi nikakva presuda nikada više ne može vratiti. Zbog čega? Zbog 80 kvadrata stana!
Razočarana sam u institucije hrvatskog pravosuđa, ali vjerujem i znam da i tu radi puno poštenih i vrijednih, nekomromitiranih osoba', rekla je Ramljak,
'Teško odustajem'
Tvrdi da se isplati borba s vjetrenjačama.
'Teško odustajem, pogotovo ako osjećam da sam u pravu. Nitko ne bi trebao odustati u sličnim situacijama. Treba se boriti, a iz svake borbe bez obzira na njen ishod uvijek se iziđe obogaćen novim znanjima', zaključila je Ramljak.
