Povjerenje birača u Vladu postalo je religijska kategorija. Osim što Vlada u crkvi moli za gospodarski oporavak, tvrdnje ministara da rade na njemu mogu ostaviti dojam da traže povjerenje ravno ufanju u dogmu, ali možda se varamo. Progledajmo iz Vladine perspektive.
Počnimo s tvrdnjom da su mediji zlonamjerni. Marginalizirali su informaciju o rastu izvoza do skandalozne mjere. Njihov je cinizam toliki da su prestali izvještavati o rastu izvoza nakon što je to Jadranka Kosor ponovila tek po sedamnaesti (ili sedamdeseti?) put na sjednici Vlade, na HDZ-ovim stranačkim skupovima i u svim ostalim prigodama kada bi joj se kruška našla ispod njuške i kada bi se zagledala u daljinu i krenula sipati. Umjesto poljupca u pečatnjak, Kosor je dobila samo pitanje: "Kako to da svi idu nekamo, a samo su Hrvatska i Kirgistan u ćorsokaku?"
Prokleti heretici. Treba im stati na kraj! Zašto?
Dokaz broj jedan da Vlada govori istinu je činjenica da je izvoz toliko rastao da su odlučili napraviti uštede upravo na tom polju u 2011. godini. Smanjit će za 57 posto proračunske izdatke za jačanje malog i srednjeg poduzetništva, dok će poticanje izvoza smanjiti 32 puta, kao što bi to učinila svaka odgovorna Vlada koja je uvjerena da ima razvojni plan za gospodarstvo. Toliko sigurna u sebe da je bucmasti dokument nacrta proračuna za sljedeću godinu obznanila javnosti i parlamentarcima dan prije nego će doći u Sabor. Zašto bi se Vlada bojala da proračun u kojemu se smanjuju ulaganja u gospodarstvo neće biti izglasan?
Onaj tko hoda zemljom uzdignuta čela nema razloga za strah.
Zagledajmo se stoga Jadranki Kosor duboko u oči i ponavljajmo za njom: Vlada ustraje na Planu gospodarskog oporavka države, Vlada ustraje na Planu gospodarskog oporavka države, Vlada ustraje na Planu gospodarskog oporavka države... Pa, ako se ovoj dogmi klanjaju svi zastupnici kojima će ručice poiskakati na "tko je 'za'" prilikom izglasavanju proračuna, zašto bi ostali bili budale i nasjedali na priče katastrofičara?
Primjer drugi. Hrvatsku je neopravdano preplavilo nerazumijevanje računovodstvenih činjenica i to je neznanje kojim se heretici svakodnevno sramote. Kad Ivan Šuker kaže da kredit nije dug, a mediji zlonamjerno utvrde suprotno, onda se jasno vidi dokle seže to podmuklo, namjerno krivo tumačenje dužničke terminologije. Kad Vlada kaže da su rezovi u rashodima štetniji od deficita od nekih 15 milijardi kuna, tu više nemamo o čemu razgovarati i politizirati. To tako mora biti.
Kad Vlada kaže da narod ne želi da se dužnicima za doprinose utjeruju dugovi – dok se radnicima uredno naplaćuju zatezne kamate na kašnjenje s uplatama doprinosa, ukoliko su plaćani putem ugovora o radu kao što je prijava u registar poreznih obveznika, RPO – onda to narod naprosto ne želi.
Kad Vlada kaže da referendum o izmjenama Zakona o radu koji je narod (navodno?) želio košta kao popis stanovništva, grubo je i nepristojno ne povjerovati u to, pa čak i nakon što ista ta Vlada objavi da referendum o ulasku Hrvatske u EU košta makar tri puta manje. I, naravno, umjesto o izvozu, svi će se raspisati o cijeni referenduma... Kakva drskost.
Drskiji su tek oni što su skeptični po pitanju postojanja drugog stupa Vlade Jadranke Kosor, a to je borba protiv korupcije. Dakle, u tom razvojnom i nimalo predizbornom i prenapregnutom proračunu, rashodi za obnovu palače Ustavnog suda premašit će godišnji proračun Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta. Neuljudno povezivanje Ustavnog suda i parlamentarne većine po pitanju odluke o zabranjivanju građanskog referenduma tu pogotovo daje razloga za zabrinutost. Ono je gotovo jednako štetno kao sumnja u trud glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića da se izbori s kriminalom.
Ružno je i neprihvatljivo zazivanje poreza na imovinu. Vlada bi rado poručila, ali joj je neugodno potezati tu temu, da Hrvatskoj porez na imovinu ili ekstraprofite ne treba jer su njeni stanovnici ionako najoporezivaniji na svijetu. Od svakih 100 kuna koje čovjek zaradi u Hrvatskoj, 53 kune idu državi. Zato trebamo biti zahvalni na objavi da novih poreza neće biti. I, važno je zapamtiti: kad Vlada kaže da plaće nisu ugrožene, onda je to sigurno tako.
Zlonamjerni komentari da se te plaće financiraju iz spomenute 53 kune zarađene u privatnom sektoru, u kojem su plaće, što ćeš, pomalo ugrožene... hm... Usmjereni su protiv stabilnosti države, borbe protiv korupcije i ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Amen!
