Dugogodišnji osiguranik Mladen Matečić ima 63 godine i već 44 godine neprekidno uplaćuje doprinose u mirovinski fond.
Iako je mogao u punu mirovinu bez penalizacije još prije tri godine, kada je imao 60 godina i 41 godinu staža, odlučio je ostati raditi dulje.
Država ga je tada poticala da ostane što dulje na poslu na način da je imao zakonsku garanciju da će dobiti 0,15 posto veću mirovinu za svaki mjesec duljeg ostanka u radnom odnosu nakon što ispuni uvjete za starosnu mirovinu dugogodišnjeg osiguranika, a najviše za pet godina, što može iznositi devet posto.
Ipak 1. siječnja ove godine, kada je na snagu stupila mirovinska reforma, Matečiću i još tisućama takvih ljudi koji rade od 17. godine i cijeli život uplaćuju sredstva u mirovinski fond, država je ukinula taj poticaj.
Stimulacija prema dobi, a ne prema duljini mirovinskog staža
Prema sadašnjem prijedlogu, oni koji ostanu raditi nakon 65. godine imat će 0,34 posto veću mirovinu za svaki mjesec ostanka u radnom odnosu, ali oni koji su uvjete za punu mirovinu stekli prije 65. jer su počeli jako rano raditi ostat će bez svakog vida nagrade za dulji ostanak na poslu.
Ispada da se raditi dulje ne isplati
Država je tako odlučila stimulirati samo prema dobi, a ne i prema duljini mirovinskog staža, pa se sada Mladen Matečić, koji radi u Končaru, pita zašto i dalje radi, kada je prošle godine mogao ići u mirovinu koja bi mu bila veća nego da sada ode, jer bi za godinu i pol duljeg rada nakon 60. godine, dobio 2,7 posto veću mirovinu nego što bi je imao da sada ode.
"Da sam otišao u mirovinu 31. prosinca prošle godine imao bih taj bonus za godinu i pol dana više što sam radio, a sada nemam nikakav bonus. Ispada da se raditi dulje ne isplati, nego je bolje uzeti mirovinu i negdje raditi na pola radnog vremena na ugovor o djelu", zaključio je razočarani Mladen za Jutarnji list.
Što je najgore, resorno Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava ne namjerava mijenjati zakonski prijedlog. Objašnjavaju kako je institut dugogodišnjeg osiguranika već sam po sebi pogodnost jer se osobama koje su rano ušle u svijet rada omogućuje prijevremeno umirovljenje (prije 65. godine) bez penalizacije te da je stimulacija bila dodatna, dvostruka pogodnost.
