Konačno su došli službeni rezultati inspekcijskog nadzora u kliničkim bolničkim ustanovama. Nakon javnog istupa saborske zastupnice MOST-a, Ivane Ninčević-Lesandrić o iskustvu nakon spontanog pobačaja, počele su stizati pritužbe brojnih žena sa sličnim iskustvima.
U javnosti je započela akcija "Prekinimo šutnju", a udruga „Roda“ prikupila je u okviru akcije 401 pritužbu pacijentica na postupke u zdravstvenim ustanovama koje je uručila Ministarstvu zdravstva. Budući da je 400 pritužbi bilo anonimno, a mnoge ne sadrže niti vrijeme događaja niti naziv zdravstvene ustanove, po njima nije mogao biti izvršen ciljani inspekcijski nadzor.
Po jednoj potpisanoj pritužbi Ministarstvo zdravstva provelo je postupak po zakonskoj regulativi.
Ministar zdravstva imenovao je Radnu skupinu koja je, unatoč anonimnosti, provela analizu svih pojedinačnih pritužbi. Pritužbe se uglavnom odnose na nezadovoljstvo pacijentica obezboljenjem tijekom provedenih zahvata i postupaka, nedostatkom ili neprimjerenom komunikacijom, te neprofesionalnim postupanjem.
"401 pritužba u razdoblju od preko 15 godina, predstavlja relativno malen broj, no i jedna jedina pritužba je previše", smatraju u Ministarstvu zdravstva.
VEZANE VIJESTI:
- RTL doznaje: U gotovom nalazu u slučaju 'kiretaža' pronađen manji broj nepravilnosti
- Zastupnica šokirala u Saboru: ‘Zavezali su mi ruke i noge i maternicu mi strugali na živo'
Budući da detaljnija analiza kao i pojedinačno postupanje nije bilo moguće zbog anonimnosti pritužbi, zdravstvena inspekcija Ministarstva zdravstva započela je odmah obavljanje nadzora u sedam kliničkih bolničkih ustanova na području čitave Hrvatske.
U inspekcijski nadzor bili su uključeni uži specijalisti ginekologije i opstetricije, a nadzorom je bila obuhvaćena zakonitost i stručnost rada. Kod nadzora nad stručnim radom, promatrala se dostupnost raznih oblika obezboljivanja pri porođaju te invazivni postupci u ginekologiji i porodništvu.
Osobito se promatrao ustroj i kadrovska struktura klinika za ginekologiju i anesteziologiju s posebnim naglaskom na cjelodnevnu dostupnost anesteziološke službe.
Utvrđeno je da postoje određene razlike u organizaciji anesteziološke službe kao i vrste obezboljenja. Mišljenje radne skupine je da svaka pacijentica ima pravo na primjerenu anesteziju/analgeziju u skladu s medicinskim potrebama.
Vezano uz slučaj Ivane Ninčević-Lesandrić, inspekcija je obavila nadzor u KBC-u Split. Izjavili su kako se tamo većina zahvata evakuacije materišta provodi u lokalnoj anesteziji te se na osnovi stanja pacijentica provode i druge metode, ali lokalna anestezija nije dovela do dostatnog obezboljenja. Tijekom operacijskih zahvata trebaju ponekad i fiksirati noge pacijentica kako bi spriječili nekontrolirane pomake.
"Vjerojatno manjkava komunikacija rezultira nerazumijevanjem od strane pacijentica same izvedbe zahvata", poručili su.
Vezano uz neprimjerenu komunikaciju i neprofesionalno ponašanje koje se isticalo u anonimnim pritužbama u akciji "Prekinimo šutnju", zbog anonimnosti pacijentica nije postojala mogućnost utvrđivanja činjenica. Međutim, ukoliko je takvih slučajeva bilo, Ministarstvo zdravstva smatra to neprihvatljivim, osuđuje to i zbog njih izražava žaljenje.
Pozivaju sve pacijentice koje imaju pritužbe na funkcioniranje zdravstvene zaštite žena da bilo kakvo nezadovoljstvo odmah prijave izravno upravama zdravstvenih ustanova.
"Na svim razinama zdravstvene zaštite žena potrebno je unaprijediti komunikaciju. Svaka žena ima pravo na adekvatnu analgeziju i anesteziju, a dužnost je zdravstvenih djelatnika svakoj ženi objasniti njene mogućnosti, sa svim prednostima i rizicima".
Radna skupina isto tako poziva sve izložene neprimjerenom ponašanju da isto odmah prijave zdravstvenim ustanovama.
Izjava Ivane Ninčević-Lesandrić
“Kada sam odlučila progovoriti o svom osobnom slučaju i iznijeti svoju intimu, na umu sam imala potaknuti odgovorne da prestane praksa za ženu fizički bolnog postupka. On se, u današnjim uvjetima, prilično jednostavno može učiniti manje bolnim. Jer, psihičku bol i traumu kada izgubite dijete, ne može baš ništa ublažiti. Itekako je važna komunikacija i empatija liječnika prema pacijentici i na to sam također ukazala, jer bi takav način mogao biti dobar put da se ženama olakša ova trauma. Da im se objasni postupak i posljedice, a ne da se pokušava osporiti svaku riječ jer su se pogrešno izrazile. Nije kiretaža nego vakum, nije vezanje nego fiksiranje. Posve je jasno da je medicinskom osoblju to svakodnevni postupak, ali pacijentici je psihička i fizička trauma.
Smatram da se ne smijemo ustručavati ukazati na pogreške, nego se fokusirati da ih ispravimo. To je u interesu svih nas, jer vjerujem da svi težimo boljem zdravstvenom sustavu. I opet ponavljam, komunikacija i barem malo strpljenja, jako su važni, na to su stotine žena ukazivale. Nadam se da će se tretman pacijentica ipak poboljšati. Jer, toliko je žena skupilo hrabrosti da javno progovori o svom traumatičnom iskustvu, samo zbog toga da u budućnosti više ni jedna žena ne mora proći kroz tu traumu. Smatram da bi trebali biti društvo u kojem se nepravilnosti neće prijavljivati anonimno, zbog straha od osude i u kojem će kritike biti poticaj da se sustav usavrši, a ne da se sankcionira i na stup srama stavlja one koji ukažu na greške. Tome težim i za to se zalažem", kazala je.
