"Postignuče. Stvaralaćke... Kračem (nekoliko puta). Uoćavanja. Ćine. Pračenju. Zajednićke", nizao se popis riječi iz "Pravilnika o srednjoškolskom obrazovanju darovitih učenika", nizao je 24sata u članku o svom otkriću.

Pa smo provjerili i mi i našli bogat izvor dokaza o stanju pismenosti zbog kakve bi svaki viši osnovac, vjerojatno i mnogi niži, u diktatu bio nagrađen najmanje jednom tvrdom jedinicom, a možda čak i drugom, ovaj put zbog bezočnog namjernog provociranja svog nastavnika književnog jezika.

Ovdje je riječ o dokumentu Ministarstva obrazovanja. To što je riječ o dokumentu još iz rujna 1993., iz doba Vesne Girardi-Jurkić, utoliko gore po ministarstvo u svim njegovim inkarnacijama u posljednjih 28 godina.

Jer, ili pravopisno nokautirani pravilnik skoro tri desetljeća nitko nije čitao ili ga je čitao pa nije nalazio ništa sporno ili ga je, možda, čak netko i čitao, pa mu se živo fućkalo za stanje s razinom hrvatskog jezičnog standarda u tom dokumentu.

Koliko god bilo i to neugodno, situacije poput "osnovnoškoFske dokumentacije" čisto se ljudski još može i opravdati previdom, sitnim ljudskim nemarom, situacijom kakve se već događaju u životu.

Kako je takav dokument nastao i odobren?

Samo što u dokumentu ne manjka niti tipfelera, i to ne onakvih bezazlenih kao što je pridjev "obrazvnoj" ili pak "Ministerstvo", premda se već i s obzirom na učestalost tolikih tipfelera čovjek najozbiljnije pita je li doista moguće da sve to baš nitko u ministarstvu nije primijetio skoro tri desetljeća.

A ako nije moguće, ako je netko to i primijetio, posljedice takvog zaključka sve su gora od poraznije.

Na RTL.hr smo ulovili, primjerice, izraz u rečenici "... Ijetne škole...", gdje ono malo "L" zapravo nije otipkano malo "L" nego veliko "I"... kao prvo slovo riječi "istina", "ignorancija", itd...

Ili pak u članku 4., pod točkom 5., gdje se na tri četvrtine složene rečenice mrtvo hladno udara točka i nastavlja malim slovom. Isto kao i u članku 8., ovaj put na dva mjesta.

I sve u tom stilu.

Kolege iz 24sata pobrojale su u Pravilniku izraz "krači" (ono što bi trebalo biti pridjev) u raznim padežima sedam puta i bili su u pravu. U Ministarstvu su tu ubogu riječi doista uspjeli napisati pogrešno, baš svaki put pretvarajući ono "Ć" u "Č".

Kako je takav dokument nastao, odobren i, više od svega, kako je uopće opstao 28 godina, vjerojatno će ostati tajna s kojom ova civilizacija nikada neće biti kadra izaći na kraj.