Već punih pet stoljeća, bez prekida, upravo u noći s Velikog
četvrtka na Veliki petak, u unutrašnjosti otoka Hvara održava se
tradicionalna procesija "Za Križen".
U svjetski poznatoj procesiji, na ruti od 25 kilometara, koja je od 2009. zaštićena i kao UNESCO-va nematerijalna baština sudjeluju vjernici iz mjesta Jelsa, Pitve, Vrisnik, Svirče, Vrbanj i Vrboska.
Svako mjesto ima svog križonošu, koji se mijenja svake godine, a lista čekanja za tu iznimnu čast popunjena je, vjerovali ili ne - sve do 2050. godine.
RTL-ov reporter Rade Županović u Vrbanju je razgovarao s križonošom Antoniom Škarpom.
Škarpa je kazao kako se radi o tradiciji koja je duboko u svima onima koji su potekli iz mjesta Jelsa, Pitve, Vrisnik, Svirče, Vrbanj i Vrboska. Za nošenje križa, kaže, osobno se zapisao 2002. godine.
Komentirao je i to što procesiju nije prekinula ni pandemija, a ni ratna događanja.
"Tradicija je ostala iz tog razloga jer je vjera jaka u ovim mjestima i da je na račun same vjere i ta tradicija postala nešto što bez obzira na bilo kakve uvjete, križ će iz ovih 6 župa svakako izaći van", kazao je.
Procesija na otoku nije održana jedino 1944. godine, a tada se, kazao je Škarpa, odvila na El Shattu.
Objasnio je i da šest procesija koje se nikad ne susretnu kreću u isto vrijeme u smjeru kazaljke na satu te da križ u matičnu župu dođe oko 6:30 ujutro.
No, križonoše, poput njega, 25 kilometara križ nose bosi.
"Ljudi se iz osobnog zavjeta odlučuju na takav potez", kazao je
Škarpa.
