Popis stanovništva bio je najavljivan kao popis kojeg se cijela Hrvatska pribojava, a na kraju je i pokazao porazne demografske trendove. Ima nas 400 tisuća manje, broj Hrvata unutar zemlje pao je ispod percipirane vrijednosti od 4 milijuna. I dok većina aktera u javnom prostoru danima upire prstom u krivce za ovu demografsku katastrofu, bilo je i onih koji su komentirali – ma koga briga? Ovo možda stoji s povijesne strane, narodi se stoljećima rađaju i izumiru, no sa stajališta onih koje u Hrvatskoj čekaju još godine života, rada, plaćanja poreza i financiranje državne ekonomije, manjak radne snage i stanovništvo koje stari mogli bi se činiti problematičnijima od životnog ciklusa jednog naroda.
Može li imigracija biti rješenje, pitanje je to koje mnogi postavljaju ovih dana, a posebno je stoga odjeknuo primijer iz Njemačke koja je ovih dana najavila kao planira svake godine uvoziti 400 tisuća stranih radnika. Dok je za priličan broj Hrvata riječ migrant izašla iz pakla, neki stručnjaci smatraju da bi politike useljavanja mogle riješiti jedan dio problema, barem kratkoročno i brzinski.
"Uz pronatalitetnu politiku, imigracija može biti rješenje, no ne u potpunosti. Gotovo sve studije o tzv. 'zamjenskoj migraciji' pokazale su da je broj imigranata potreban da se održe određeni parametri dobne strukture izvan svih prihvatljivih granica i može dovesti do rasta populističkih i antiimigrantskih političkih opcija. Ali, ako želimo preokrenuti depopulaciju, tad ćemo se ipak trebati više orijentirati na migraciju jer je ona kratkoročno učinkovitija", objašnjava prof. dr. sc. Ivan Čipin, demograf s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i voditelj Centra za longitudinalne populacijske studije.
Ćipin pritom ističe kako su prije kreiranja imigracijskih politika nužne ozbiljne analize, demografske, ekonomske i druge analize. No napominje i da niski fertilitet i emigraciju ne bi trebalo tretirati isključivo kao 'problem koji treba riješiti' već kao simptom nekih drugih društvenih problema čije riješavanje može dugoročno popraviti demografske slike.
Geni, depresija i migracije
Zanimljiv pogled na priču o useljavanju ponudio je psihijatar Davor Moravek koji je objasnio da migracije imaju i određenu genetsku pozadinu. On objašnjava kako na području Hrvatske, pa i Balkana, postoje mnogi pojedinci, pa i čitave obitelji s genetskim varijacijama koje su sklonije depresiji.
"Naime, ako pojedinci koji su poduzetniji, samostalniji, s većim samopouzdanjem odlaze, ostaju oni koji su skloniji negativnom razmišljanju, pokorniji… Ako se to nastavi nekoliko stoljeća, razdvoje se skupine koje su mobilnije i one koje su sklonije trpjeti. Nemojmo zaboraviti i donedavni utjecaj većih obiteljskih zajednica, gdje je netko tko šuti i radi kako mu se kaže imao određenu ulogu, pa su se depresivnost i jad na neki način ako ne poticali, onda zanemarivali", kaže Moravek.
Moravek, koji je magistrirao humanu genetiku, objašnjava da u društvnima koje potiču odnos kmetovi – vlastelini velik broj pokorenih ljudi koji samo šutje i rade nalaze utjehu u tome da bolje ne postoji, čime se potencira negativni mentalni sklop.
Neke sredine imaju stabilniju genetsku strukturu
Kaže i da su tisućama godina, još od vremena rimskog carstva, ljudi iz krajeva u kojima su prirodni uvjeti bili nepogodniji i u kojima su morali biti poduzetniji kako bi preživjeli, služili kao izvor radne snage za gradove.
"To se prvenstveno odnosi na brdsko-planinske krajeve. Iako su gradovi imali također visok fertilitet, uvijek je selo bilo to koje je punilo gradove, a donedavno ljudi iz gradova nisu odlazili na selo. Seoske sredine često imaju stabilniju genetsku strukturu ako gledamo zadnjih desetak tisuća godina, nego gradske sredine, koje su podložnije raznim pošastima, od bolesti pa do ratova", kaže Moravek.
Ovaj psihijatar smatra da bi useljavanje na neki način moglo pomoći u jačanju genetske strukture određenih područja.
"Onog trenutka kad je pojedina sredina pala ispod određenog fertiliteta koji ne omogućava jednostavnu reprodukciju stanovništva, a ako imamo praksu da je iseljavanje najsposobnijih mladih ljudi dovelo do toga da u sredini ostaju oni koji nisu najbolje što ta sredina rodi, trend negativne selekcije vodi u dekadenciju. Takva dekadencija onda može trajno promijeniti i genetsku strukturu na nekom području", pojašnjava.
'Da nije bilo pandemije, imali bi rekordan broj useljenika s Balkana'
Moravek se nedavno i sam vratio u Hrvatsku nakon što je nekoliko godina živio i radio u Nizozemskoj. O politikama useljavanja kaže da ovise o tome kog želimo privući. Hrvati općenito nisu poznati po sklonosti multikulturalizmu, no psihijatar naglašava da ćemo uvijek biti privlačeni onima koji su nam bliski mentalitetom.
Čipin objašnjava da smo do ove pandemije imali prilično veliko useljavanje iz susjednih zemalja, pogotovo iz Bosne i Hercegovine.
"Da nije bilo pandemije, vjerojatno bi u 2020. i 2021. imali rekordni broj useljenika, iz BiH, ali i iz Srbije, Kosova i ostalih zemalja s jugoistoka Europe. To su bile dominantno radne migracije. Činjenica je da je 75 posto doseljenih u Hrvatsku 2019. godine bilo u dobi od 20 do 49 godina, od njih čak 90 posto su muškarci. Oni tu dolaze raditi, uglavnom sami bez obitelji i takva imigracija neće previše utjecati na demografske procese poput fertiliteta", kaže demograf.
'Hrvatska mladima komplicira ostanak'
Drugi problem je u tome što Hrvatska mnogima komplicira ostanak, a Moravek, koji je radio i na istraživanjima o migracijama liječnika, naveo je primjer mladih doseljenih liječnika koji su bili prisiljeni otići iz države.
"Vi možete imati ideju, dovesti iz latinske Amerike ljude koji su hrvatskog porijekla. Ili iz Kalifornije recimo. Ali kad ti mladi ljudi dođu recimo na studij ovdje, jer se studentima nude izvrsni uvjeti, vi tada morate imati razrađenu politiku da li vi želite da se ti ljudi tu zaposle. Znam kolege liječnike koji su tu završili fakultet medicine, ali nisu mogli odraditi staž, jer ih se za to tražila - domovnica. Da li je to bilo baš nužno", pita se.
Nedavno je hrvatska Vlada najavila mjeru koja je dočekana s blagim podsmjehom onih na koje je bila usmjerena, mjera kojom bi svaki iseljeni Hrvat dobio 200 tisuća kuna za povratak u Hrvatsku, da ovdje pokrene biznis. Moravek ovdje upozorava da nije problem samo privući nekog, jer postoji šansa da ljudi koji su jednom bili nomad lakše odu. Čipin kaže da je ta mjera ipak pohvalna.
"Riječ je o mjeri koja nije nova, nije klasična demografska već je dio seta aktivnih mjera zapošljavanja. Njih je u zadnjem desetljeću bilo nekoliko. Analize ekonomista sa zagrebačkog ekonomskog instituta pokazale su da je program stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa (tzv. SOR) bio relativno neuspješan, dok su poticaji za samozapošljavanje dobra mjera koja značajno poboljšava perspektivu na tržištu rada osobama koje je dobiju. Ova najava o širenju te mjere na osobe koje su odselile iz Hrvatske je pohvalna i mislim da bi najviše uspjeha mogla polučiti ako bi je usmjerili prema ljudima koji su nedavno otišli iz Hrvatske. No, ne treba očekivati neki veliki povratnički val zbog te mjere, on će u najboljem slučaju biti skroman", upozorava demograf.
'Useljavanje nije rješenje, već skretanje pažnje s problema'
"Ono na čemu bi država trebala poraditi je uklanjanje onih barijera koji su prvotno doveli do emigracije", kaže Čipin.
Ističe kako se u novije vrijeme često kao pokretači iseljavanja spominju korupcija i nepotizam. Ekonomist Ljubo Jurčić kaže da je upravo ta vrsta problema područje na koje se treba usmjerit kod pitanja demografije, a ne na useljavanje kojim se, kako kaže, skreće s teme. On se ne slaže da uvoz radne snage može riješiti bilo koji demografski problem, te ističe da depopulacija nije povezana s lošom ekonomijom.
"Rješenje nije u području demografije. Demografija je vrh sante leda kao područje čitave politike. Odlazak je zapravo rezultat lošijih uvjeta za život i lošije perspektive za sebe i za djecu. S druge strane, uvoz radne snage nije rješenje jer država ne postoji zbog ekonomije, država postoji zbog ljudi, zbog većeg standarda prije svega svojih građana. Skretati pažnju na uvoz radne snage kao jedno od rješenja zapravo nije rješenje, ono može biti stalno prisutno. Nijemci imaju 30 milijuna zaposlenih pa im fali par tisuća ljudi koji će raditi za manje novce, pa će raditi one poslove koje Nijemci neće raditi. Tako je i u Americi, Austriji, to je jedna zrela imigracijska politika gdje je prije svega osiguran dobar posao i prihod svojim građanima", kaže Jurčić.
'Ako Hrvati ne žele biti ovdje, zašto bi itko drugi došao?'
Jurčić ovdje daje primjer Slovenije koja s dva milijuna ljudi ima istu ili veću proizvodnju i veći izvoz nego što ima Hrvatska. Kaže da je temeljni problem Hrvatske u nedostatku boljih radnih mjesta i perspektive te sigurnosti za stanovništvo.
Jurčić ne smatra previše pohvalnim to što su neke županije uspjele privući doseljenike, poput Nepalaca u Međimurju. Kaže kako ionako na širem planu i takve države zaobilaze Hrvatsku.
"Hrvatska tone prema dnu Europe. Kada je 2015. bila masovna migracija preko naše zemlje, ja ne znam od tih koji su prešli preko naše zemlje je li 5 ljudi zatražilo azil. To pokazuje samo što ljudi traže. Čak i Češka ima potrebu za uvozom ljudi, Poljska, Mađarska, Slovenija, Austrija. Tamo su uvjeti višestruko bolji nego u Hrvatskoj. Ne da k nama ne dolaze migranti, nego i naši ljudi odlaze", rekao je.
'Svijet se nije potukao zbog hrane. Isto je s mirovinama'
A problem koji se najčešće ističe kod depopulacije i starenja stanovništva jest 'vojska' umirovljenika koju ne pokriva dovoljan broj zaposlenih. No, Jurčić kaže kako to nije problem jer mirovine ustvari nemaju veze s depopulacijom.
"U prosjeku 10 do 13 posto BDP-a u svim zemljama svijeta odlazi na mirovine na ovaj ili onaj način. Ako nama odlazi jedan posto radne snage godišnje, ako mi godišnje dižemo samo po toj osnovi domaću proizvodnju 2 do 3 posto, mi nemamo apsolutno problem s mirovinama. Ima jedna usporedba, bio je jedan znanstvenik koji se zvao Malthus, a koji je živio otprilike 1700. godine. Kada je vidio da stanovništvo raste, a proizvodnja hrane ne raste tom brzinom, rekao je da će se svijet potući radi hrane. Ali svijet se nije potukao radi hrane jer je došlo do tehnološkog napretka u proizvodnji hrane, jer je proizvodnja hrane puno brže rasla nego stanovništvo u zapadnom svijetu. Tako isto možemo prebaciti na Hrvatsku. Ako nama ode jedan postotak ljudi, recimo jedan posto, a domaća proizvodnja raste recimo 3-2 posto, onda nema problema s ljudima", kaže.
Jurčić daje primjer Japana u kojem se nedostatak radne snage nadomješta intenzivnim tehnološkim napretkom. Kada se gleda obrnuto, tehnološki napredak je ravno štednji, kaže ekomonist, što smanjuje potrebu za radnicima.
'Priča da ćemo ostati bez mirovina znači da se nećemo razvijati'
"Tako da priča da ćemo ostati bez mirovina zapravo znači da se nećemo ekonomski razvijati, a to znači da nećemo ni činiti tehnološki napredak u proizvodnji što je osnovni cilj ekonomske politike", kaže Jurčić.
Iako se s čisto demografskog stajališta useljavanje može činiti kao dio rješenja, Jurčić smatra u široj slici u kojoj se spominju proizvodnja i mirovine ono to nije.
"Na žalost, zadnjih 15 godina mi smo najmanje rasli u Europi. Znači da smo u odnosu na prosjek Europe gdje je bio 0.8 rast, mi smo rasli 0.4 posto, duplo smo manje rasli od prosjeka Europe, a od nas je jedino manje rasla Grčka i Italija. A Bugarska, Srbija, Bosna i Turska su rasle nekoliko puta brža nego Hrvatska. Temeljni problem je ekonomska politika koja je totalno loša", zaključuje Jurčić.
