Obnovljen i otvoren za posjetitelje Vukovarski vodotoranj, simbol je obrane grada heroja i Hrvatske. A među novim zaposlenicima nalazi se i jedna posebna osoba.
Kći je to jednog od dvojice hrvatskih branitelja koji su u Domovinskom ratu svake noći postavljali zastavu na sam vrh i na taj način pokazivali otpor agresoru. Gabrijela je detalje o tim ratnim danima ponosa i slave kao i o legendarnom ocu otkrila RTL-ovom Tinu Kovačiću.
"Ove stope kada pogledam, ja još uvijek vidim svoga oca koji tu stoji. Žao mi je što on nije s nama ali... vjerojatno on nas od negdje gleda", rekla je Gabrijela Varga iz Vukovara.
Gabrijela je imala 18 godina kada su se njezin prijatelj Ivica Ivanika, a zatim i njezin otac Hrvoje Džalto, hrvatski branitelji, penjali na vodotoranj kako bi istaknuli hrvatski barjak. Simbol otpora i obrane.
"Na početku je to bila njihova zafrkancija ali su oni na kraju to shvatili kao svoj zadatak i svaki dan su postavljali tu zastavu koja je nama značila kad izađemo negdje iz podruma – svi smo još tu. Još smo na istom mjestu. Mitnica nije pala. Grad još stoji", prisjeća se Gabrijela.
Vukovarski toranj pogođen je sa 640 projektila, jer neprijatelju je hrvatski stijeg bio trn u oku. Rušili su ga pod svaku cijenu. Stoga zadatak vraćanja zastave nije bilo lako izvoditi i to svaku noć.
"Oni su bili u tajnosti, puzali po noći. Morali su po noći jer su ih gađali. Ali bezuvjetno su čuvali jedno drugom leđa i te stepenice razrušene, vukli su jedan drugoga", izjavila je Grabijela.
Vukovarci su znali što simbol stijega na Vodotornju za njih znači.
"Na kraju je nestalo tih zastava pa je ivicina mama šila te zastave od raznoraznih materijala", rekla je Gabrijela.
Prijatelj Ivica je poginuo pred sam pad grada, a otac je Hrvoje na dan pada grada zarobljen i to baš kod Vodotornja. Gabrijela danas radi upravo ondje, na mjestu herojskih priča. Na podnožju Vodotornja prodaje ulaznice, a s vrha će se sjetiti oca i gledati u kuću gdje je odrasla. Uputit će posjetitelje i roditelje s djecom u povijesne detalje i gledati njihove reakcije.
"Jednostavno poseban osjećaj koji se ne da dočarati riječima. Stvarno... kada dođete... kada osjetite taj osječaj... nemam riječi", poručio je Željko iz Međugorja.
"Ja ovo ne mogu vjerovati da je napravito stvarno. Ovo je prekrasno. Hrvatski sam branitelj, tu sam bio blizu jedno 15 kilometara odavde na liniji. Nisam ni mislio da će biti loše", rekao je Željko iz Đakova.
Iako se vodi rasprava oko toga je li 65 kuna puno za ulaznicu u Vodotoranj, današnji gosti govore kako vrijedi svake kune.
Uz Gabrijelu, i sam vodotoranj priča nevjerojatne priče kroz interaktivne sadržaje. I baš kao što sami posjetitelji govore, ovo mjesto ima posebnu atmosferu. To će potvrditi i Gabrijela koja je do nedavno radila u pekarnici. Iako je i ondje bila sretna, današnji posao, govori, dao joj je smisao života.
"Ovo mi je srcu bliže i stvarno smatram da mi je ovdje mjesto", izjavila je Gabrijela.
Bliži se i Kolona sjećanja. Iako će ove godine biti manje ljudi, Vukovarski vodotoranj s hrvatskom zastavom na vrhu bit će za njih tu. Pozdraviti goste, pričati priče, i dalje ponosno stajati uz Dunav.
