Ekipa RTL-a ovog je tjedna imala nešto drugačiji zadatak od onog na koji smo inače navikli, a ovoga smo se puta našli na humanitarnoj misiji u maglovitom srcu Like. I misija nije razveselila samo one kojima je bila potrebna pomoć, već i nas, koji smo se zatekli na malo drugačijem terenu.
O čemu se radi? U sklopu 'Projekta: Zeleno', društveno-odgovornog projekta koji je pokrenuo RTL Hrvatska, organizirana je akcija u kojoj su RTL-ovi djelatnici prikupljali donacije kojima bi pomogli jednoj od udruga za zaštitu životinja koje djeluju na području Hrvatske. Ovoga je puta odluka pala na udrugu 'Šapa u srcu' iz Ogulina, a nakon što smo im donijeli donaciju koja se sastojala od tone i pol pseće hrane, i nekoliko kila mačje, ostatak smo dana proveli družeći se i mazeći s mekanim krznenim štićenicima udruge. Za nas prava terapija, a za njih mjesec i pol gole egzistencije.
Vidjeti sve te njuškice željne pažnje, topline i ljubavi prizor je koji para srca jer mnogi od tih pasa nikada neće dobiti svoj vlastiti topli dom, no istovremeno i umiruje jer shvaćate da tim psima nije ni približno toliko loše kao gladnim lutalicama s ceste. Ovdje obitelj Pribanić koja je pokrenula udrugu nad njima bdije 24 sata dnevno i pruža im baš sve što im treba za adekvatan pseći život.
Udruge za zaštitu životinja na svojim leđima nose teret društva
Kad smo ih pitali kako su uopće došli na ideju imati toliko pasa kod sebe, u dvorištu svoje kuće, Anica Pribanić nam je objasnila da tu nije bilo nikakve ideje, sve se desilo brzo i spontano. Sve je počelo s prvom kujicom koju su našli i sklonili s ceste, Evolet, a koju su kasnije sretno udomili u Makarsku.
"Prvu kujicu kako smo spasili, uzeli smo ju doma da ju udomimo dalje i objavili ju. Sve je krenulo spontano, kako je došla ona tako je krenulo i sa više pasa, nismo se ni okrenuli već je bilo desetak pasa u dvorištu. Počeli smo graditi, dograđivati, tako da smo preko noći postali, ajmo reći, sklonište. Tada samo napravili udrugu da bi mogli doći do donacija hrane, jer je to postalo nemoguće o našem trošku, oboje smo radili, a suprug je sada u mirovini. Bilo je teško isfinancirati samo hranu, a kamoli još i kastracije i cijepljenja. A kastracije su jako bitne", objasnila nam je Anica.
S obzirom na to da RTL-ova producentica Iva Kunac inače volontira u udrugama za zaštitu životinja, tim koji stoji iza projekta odmah je shvatio koliko je važno financijski podupirati rad takvih udruga. Azili su pretrpani, i bez udruga koje djeluju samostalno u Hrvatskoj bi na ulicama bilo puno više životinja nego što ih je sada. Cijela je akcija organizirana u sklopu Svjetskog dana zaštite životinja koji se obilježava 4. listopada.
"RTL Hrvatska pokrenula je društveno odgovoran program pod imenom 'Projekt: Zeleno'. Ideja je da taj projekt djeluje na raznim platformama - od televizije, portala, društvenih medija do raznih akcija i događanja, većih i manjih - kako internih, tako i eksternih. A jedna od tih akcija je upravo i naš posjet udruzi Šapa u srcu u Ogulinu. Naime, došli smo na ideju da u povodu Svjetskog dana za zaštitu životinja među zaposlenicima RTL-a prikupimo donacije te tako pomognemo jednoj od udruga i iskreno se nadamo da smo u tome uspjeli. No nećemo stati samo na ovoj akciji, u planu su mnoge slične te želimo pokazati kako se i malim koracima može postići puno više nego što mislimo", objasnila je RTL-ova komunikacijska menadžerica, Dalila Žukić.
'Bacaju pse uz cestu, misle da nitko ne vidi, da će ih odnijet čagljevi'
Obitelj Pribanić u svom dvorištu na skrbi obično ima 70-tak pasa, a u kući u Vrbovskoj, uz pomoć kolegice volonterke, brinu i za 30-tak mačaka. Na pitanje koliko točno sada imaju životinja, Anica odgovara da je to često nemoguće procijeniti. I zaista, u trenutku kada smo mi bili tamo u njihovo je dvorište bio dostavljen mali čupavi psić kojeg su mještani upravo našli gladnog, mršavog i punog buha kako tumara uz prometnicu.
"Ovdje je mentalitet ljudi takav kakav je, ostavljaju, bacaju uz cestu, najčešće u šumu jer tamo smatraju da neće nitko naći, odnijet će čagljevi ili lisice", kaže Anica.
I ne samo to, ljudi su im pse čak znali 'dostavljati' na kućni prag i pobjeći.
"Prije nego što smo ugradili kamere ljudi su nam samo bacali pse u dvorište. Jednom u jednog pratili preko ograde u prostor gdje su ostali psi, nastao je pravi pokolj. Ne primamo pse koje nam voze drugi ljudi, jer bi nam tada ostavljali pse koje više ne žele", rekao nam je Aničin sin Valentino koji često dolazi iz Zagreba kako bi pomogao brinuti o psima.
'Zbog pasa sam dobivala batine i batine'
Prvi zaključak koji pada na pamet u razgovoru s Anicom je da je kao mala odrastala uz puno životinja, te da je tako razvila ljubav i empatiju potrebnu da osjeti takav životni poziv. No, priča je bila potpuno drugačija.
"Mama mi nikada nije dala da imam životniju. Ja bi uvijek sabrala pse i na putu do osnovne škole su me uvijek pratili psi lutalice, uvijek su me čekali kada bi se vraćala iz škole. T je uvijek bilo po 10-15 pasa čoporativno, dobila sam batina i batina u svom životu zbog tih istih pasa. Oni su čekali pod prozorom dolje, a ja bi im bacala hranu", prisjeća se Anica i dodaje da je prvu životinju imala kada se doselila u Ogulin suprugu Josipu i to je bio njegov obiteljski pas Gara.
"Za mene je ovo bio raj. Tu možeš imati životinje, a ja jako volim konje i pse", kaže Anica.
Imati udrugu koja skrbi za toliko pasa jako je teško. Trenutno u potpunosti ovise o donacijama, na što se dugoročno teško osloniti. Cilj im je postati državni Azil, što bi financijski i zakonski uvelike olakšalo brigu o tolikom broju životinja.
"Ispoštovali smo i napravili sve uvjete potrebne a Azil, od karantene do posebne prostorije za hranu, sada imamo sve to, pušku za lovoživotinje koju moramo imati, jedino još moramo nabaviti auto, caddy ili kombi koji će imati dio odvojen od šoferskog dijela i to je zadnja stvar koja nam treba. Papire sve imamo, nacrt imamo", objašnjava.
Uz pse 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu
Kada postanu Azil, pokrivat će široki krug do Delnica i Karlovca. Ovakav bi aranžman bio i puno isplativiji za jedinice lokalne samouprave koje sada skloništu u Utinji, udaljenom sat vremena vožnje od Ogulina, plaćaju 5000 kuna za izlazak na teren.
Psi brzo dolaze, ali malo sporije odlaze. Sve te njuškice koje smo zatekli tamo, objašnjavaju nam, uglavnom su oni koje nitko ne želi. Razlog? Samo zato jer su crni, a ako slučajno nije to, onda vjerojatno nisu neka umiljata pasmina.
A ljudi koji nađu pse na tom području, uglavnom već znaju za Šapu u srcu pa najčešće i sami zovu njih, iako po zakonu to ne bi trebali činiti već bi trebali zvati neki od azila.
"Ljudi znaju kakvo je stanje po tim azilima gdje su ljudi plaćeni da rade svoj posao a oni ga rade po sat dva i psi su uglavnom prepušteni sami sebi. Naši psi nikada ne ostaju sami. Malo se posvađaju i mi uvijek moramo urgirati", objašnjava Anica.
I zaista, sami smo svjedočili vrlo napetoj situaciji između nekolicine pasa. Odjednom nas je prepao glasni lavež i prijeteće režanje, a pomisao na to što bi se dogodilo da Anica nije potrčala među njih i smirila pseće strasti ledi krv u žilama.
Kada postanu Azil, moći će prijavljivati neodgovorne vlasnike
Sklonište za pse sada je već postao pravi obiteljski posao. Kažu nam da godinama nisu otišli nekamo na godišnji odmor, a Anica i Josip čak ne mogu zajedno otići do dućana. Uz pse se dežura 24 sata dnevno.
"Svi koji se planiraju riješiti psa, obično to čine kada idu na more. Mi smo ovdje baš na udaru, najčešće ih ostavljaju kod hotela u Josipdolu. Isto tako i srijedom kada je u Ogulinu plac. Ljudi dolaze iz okolnih sela i usput ostave pse. Ja u srijedu samo mogu otići u grad i sigurno ću doći doma s njih pet", kaže Anica.
Kada postanu Azil, moći će prijavljivati i kazneno goniti neodgovorne vlasnike koji svoje pse izbacuju na ulicu.
"Važno je za ovo područje da ima sklonište, jer je ovdje jako velika populacija tih pasa. I trebalo bi probuditi svijest ljudi, jer ja ću kao sklonište imati pravo napraviti prijavu i kaznu za te vlasnike, a ovako sada nemam nikakvo pravo", poručuje za kraj Anica.
