Hrvatski mješanac Ronalda Regana i Taksina Shinawatre vratio se kući. Glumac-bjegunac Ivo Sanader je tu, i kao što je nosio ulogu heroja u vrijeme premijerskog mandata, u predizbornoj godini nosi ulogu otkupitelja grijeha HDZ-a. S HDZ-om se nikad ne zna, možda mu i uspije. Ali što će dobiti za tu svoju žrtvu?
Kako ni jedna od ovih istraga na koje se troše cisterne tinte tiskarskih strojeva nije završila pravomoćnom presudom, Sanaderova sudbina nije poznata. Zasad se samo naslućuje da postoji okvirni dogovor o nenapadanju HDZ u predizborno vrijeme. Koliko će ga bivši premijer poštivati, ovisi o njegovoj obrani koja se zasad kune u diskreciju, odnosno poštivanje Zakona o kaznenom postupku.
Kada su oči uprte u reality show
Zorana Milanovića su tako pitali kome će koristiti njegovo suđenje, budući da je Sanader HDZ-ov teret, ali i protagonist velike predstave o borbi protiv korumpiranih?
Oporbeni kandidat za premijera smatra da bi ono trebalo pomoći javnosti da uvidi kako je funkcionirao Sanaderov HDZ. Drugim riječima, osluškujte proces koji se ponekad, kako kaže, može učiniti kao reality show. Ali kada Zoran Milanović na pitanje o profiterima ovog suđenja kaže da SDP nikada ne bi imao premijera kao što je Ivo Sanader ili premijerove zamjenike, on je u pravu, ali samo u dijelu da se ti političari ne mogu ponoviti u njihovim redovima s baš identičnom DNA strukturom.
Politike su nešto drugo. A one će, zahvaljujući spomenutom reality showu padati sve dublje u drugi plan. Pranje mozga će biti stopostotno, a srljanje u ropstvo modernog doba zagarantirano.
Jedan od onih koji pomažu tom ropstvu, ako je suditi po svojim dosadašnjim kompromisima koje je ostvario s HDZ-om u službeno najkorumpiranijoj fazi - odustajanju od referenduma i lobiranju za zakone o visokom školstvu, znanosti i sveučilištu je i Vilim Ribić. On tvrdi da će SDP uvesti neoliberalne reforme kakve si teško možemo zamisliti. Šef stranke koja je s SDP-om u koaliciji Radimir Čačić svojim istupima u javnosti i otvorenim neoliberalnim nazorima ne odaje ni privid da se to neće dogoditi.
Jer ako je HDZ zaslužan za prvu fazu - uništenja proizvođača (tu se mogu ubrojati i poljoprivrednici), onda SDP-u dijelom možemo zahvaliti na finiširanju druge faze ropstva, a to je pretvaranje tih proizvođača u konzumente uz istovremeno rezanje njihovih prava izmjenama Zakona o radu.
Isprike za privatizaciju društvenih resursa
Hrvatske tvrtke na privatizaciju su dane, kako od SDP-ove, tako i od HDZ-ove vlasti, za namirivanje potrošačkih žudnji biračkog tijela, plaćanje luksuznog izleta u kratkotrajnu iluziju da su oni i sami veliki burzovni špekulanti kojima kapitalizam i trgovanje papirima upitne vrijednosti donose dobro.
Što se drugih ciljeva tiče, ako je točno da je MOL platio 10 milijuna eura da bi ovladao INA-om, onda se treba u tu jednadžbu ubrojati i ilegalna zarada izvršitelja javne vlasti, mito. Kada pogledamo druge tvrtke koje su zapravo značile društvene resurse, a privatizirane su na hrvatski način, pitanje je koliko se sličnih desetaka milijuna eura okrenulo.
Još jedan od razloga privatizacije bio je krpanje rastućih rupa u državnom proračunu koji buja uz neprestano povećanje javnog duga.
Biračko tijelo je uz pomoć otvaranja Hrvatske kreditima, u svojim novim automobilima steklo pogrešan dojam da mu zaista ide dobro i da na tome može zahvaliti demokraciji.
Privatni užitci, javni dug
Uljuljkani u taj lažni dojam, mirno smo promatrali kako javni dug raste zbog rastućih potreba demokracije - sinekurama i mirovinama zbrinutih potpuno zdravih i mladih ljudi, skupih kampanja i luksuznih automobila kakvim se krcao vozni park Vlade sastavljene od javnih osoba s vrlo privatnim hedonističkim porivima.
Ako nam je naučiti nešto iz grčkog iskustva, približavanje bankrotu vodi samo novim milijardama duga, daljnjoj privatizaciji društvenih dobara i podruštvljenju neotplativih dugova koje stvaraju takve politike. O sudbini Grčke navodno ovisi budućnost europske monetarne unije pa su se zbog nje uključili mozgovi diljem EU. I nisu smislili pravi izlaz, samo privremeno rješenje koje produljuje trajni problem. Nešto kao Vlada Jadranke Kosor. Zato su šanse da demokratski izabrana vlast u Hrvatskoj smisli nešto pametno da bi nas izvukla sa tračnica Grčke, jako mršave.
Novi val privatizacije
Ulaganje u obrazovanje konstantno pada i, ako prođu zakoni oko kojih se spori Radovan Fuchs, ono će moći nastaviti kliziti prema dolje. Zatim, kako je izvijestio Novi list, desetak zavoda za javno zdravstvo po prvi puta je ostalo bez ovlaštenja za službene laboratorije za ispitivanje zdravstvene ispravnosti hrane i vode, jer je posao dobilo nekoliko privatnih laboratorija! Javno zdravlje u privatnim rukama.
Nadalje, Hrvatska elektroprivreda gubi na natječajima koje je dobivala bez problema, kao i INA. Pada im vrijednost. Razmatra se pretvaranje Hrvatskih voda u trgovačko društvo, europski mediji ovo pozorno prate. Tu su i šume i otoci.
Možda nova vlast neće imati izbor kakav je imala devedesetih ili početkom dvijetisućitih, ali naći će se već neka društvena krava za klanje zbog predizbornog odreska.
Zato se s pravom možemo upitati što je na redu i kakvo iznevjeriti biračko tijelo u sljedećem mandatu? Po svemu sudeći, pritisci na obrazovanje, zdravstvo i rad će se nastaviti, s razlikom što će se ovaj puta, ukoliko postane premijer, zazivati ostavka Zorana Milanovića, a ne Jadranke Kosor.
