Iz godine u godinu, na jedan od najtužnijih dana u hrvatskoj novijoj povijesti, svjedočimo pretvaranju Vukovara u političku pozornicu HDZ-a i SDSS-a, a unatoč rekordnom broju zaraženih i umrlih od posljedica infekcije koronavirusom, Grad heroj ni ovog puta nije pošteđen. Za vladajuće koalicijske partnere na nacionalnoj razini, Vukovar je simbol poraza jer ni jedni ni drugi više ne vladaju tim gradom, lokalni izbori nisu daleko, a vlast je u rukama stranačkih disidenata.
Iako su sve liječničke udruge i brojni članovi vladinog znanstvenog savjeta pozivali na odustajanje od održavanja ovogodišnje Kolone sjećanja zbog realne opasnosti od daljnjeg nekontroliranog širenja zaraze, upravo zbog partikularnih političkih interesa vladajućih stranaka nije bilo realno očekivati i da će ih poslušati i da će odustati od provođenja epidemioloških mjera koje su sami propisali.
Novo miješanje političkih karata
HDZ je Vukovar izgubio odlaskom Ivana Penave i cijelog gradskog ogranka (netom prije parlamentarnih izbora) u redove Domovinskog pokreta Miroslava Škore, a SDSS je izgubio Vukovar na prošlim lokalnim izborima od Demokratskog saveza Srba i svog bivšeg perspektivnog, mladog političara Srđana Milakovića. Penava i Milaković na političkom spektru su pozicionirani desnije od aktualnih vodstava HDZ-a i SDSS-a pa ne čudi što su koalicijski partneri pohrlili u Vukovar ne bi li pokazali da do Hrvata (Plenković) i Srba (Milorad Pupovac i Boris Milošević) nikome nije stalo kao njima.
Plenković osim toga u nedjelju ima i lokalne stranačke izbore, pa mu je odlazak u Kolonu sjećanja bio idealna prilika da se prikaže kao veliki Hrvat kojem je Vukovar i njegova simbolika važnija od opasnosti od zaraze. Ipak smo u ratu protiv koronavirusa u kojem Plenković ima ulogu vrhovnog zapovjednika. Priliku da se i na dan kad bi zapravo i on i svi političari trebali šutjeti, neumjesno hvali uspjesima svoje vlade nije, naravno, propustio pa smo čuli i da se Vukovar i županija, Slavonija "razvijaju kao i sva naša područja koja su bila okupirana". To što se i Vukovar i Slavonija prazne i što su mladi i druga nekad okupirana područja masovno napustili, valjda je cijena tog Plenkovićeva "razvoja".
Premda se komemoracijama u Vukovaru obilježavaju sve žrtve koje su pale tijekom opsade grada, pa tako i srpske, Milošević i Pupovac su u Dunav, dan uoči Kolone sjećanja, položili vijenac za srpske žrtve pa onda otišli i na Ovčaru. Čemu i kome treba zasebno obilježavanje srpskih žrtava u gradu u kojem su se Hrvati i brojni Srbi rame uz rame borili protiv velikosrpske agresije? E pa trebaju upravo Pupovcu i Miloševiću jer u SDSS-u postoje dva krila - jedno čine oni koji su poput Pupovca i Miloševića velikosrpsku okupaciju hrvatskih teritorija proveli na "hrvatskoj strani", a drugo ekipa koju predvodi Vojislav Stanimirović i koja je rat provela na "srpskoj strani". Upravo to drugo krilo Pupovac i Milošević moraju neprestano uvjeravati kako su pravovjerni Srbi.
Nakon Miloševićeva odlaska u Knin na proslavu 25 godišnjice akcije "Oluja", istaknuti SDSS-ovci načelnik općine Borovo ZoranBaćanović i načelnik općine Jagodnjak Stevo Mlinarević oglasili su se na Facebooku protiv odluke SDSS-a da se ide u Knin. Protiv tog poteza bio je i Milaković, koji Vukovarom vlada s Penavom i koji uporno Pupovcu i Miloševiću odriče legitimitet da zastupaju Srbe u Hrvatskoj.
Kurtoazne poruke pomirenja
Poruke pomirenja koje su poslali čelnici SDSS-a i HDZ-a u Vukovaru uvijek su dobrodošle, ali teško je povjerovati u njihovu iskrenost. Duhovi se neće smiriti dokle god srpska strana bude skrivala informacije o sudbini nestalih Vukovaraca, a hrvatska odricala srpskoj manjini u Vukovaru prava koja im na tom području ustavnim zakonom pripadaju.
Bili bi ponešto uvjerljiviji da SDSS pozove članove i druge Srbe koji su okupaciju proveli u Vukovaru, da otkriju saznanja koja imaju o nestalima ili da HDZ, recimo, krene u akciju postavljanja dvojezičnih ploča na zgradama državnih i javnih institucija. Zajednička vladavina HDZ-a i SDSS-a Hrvatskom idealna je prilika da se konačno pred lice pravde izvedu svi dostupni počinitelji ratnih zločina. Ali tome se, kako je pokazala novija hrvatska povijest i (ne)rad DORH-a i sudova, odavno ne možemo više ni nadati.
Unatoč trenutačnoj vladavini Penave i Milakovića, ključ sudbine Vukovara je bio i ostao u rukama HDZ-a i SDSS-a. Političko raspoloženje u Gradu heroju toliko im ne ide na ruku da je predstava uoči i na Dan sjećanja vjerojatno tek početak velikih predizbornih bitaka za Vukovar.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
