Kako je biti Rus u Hrvatskoj dok ruski predsjednik Vladimir Putin 1500 kilometara dalje provodi, kako on to naziva, "specijalnu vojnu operaciju" (poznatu na Zapadu kao invazija na Ukrajinu), a Europska unija i svijet nameću sankcije njegovim državljanima?
Svoju stranu priče s nama je podijelio IT-jevac i student koji u Zagrebu živi osam godina. Njegovi podaci poznati su redakciji, a za potreba priče nazvat ćemo ga Boris.
Pitamo ga misli li da su ljudi promijenili mišljenje o Rusima od početka invazije.
"Nažalost, mnogi ljudi ne shvaćaju da je naša vlada ta koja ovo čini, a ne mi. Poistovjećuju Ruse s vladom. No, razumijem da se ne informiraju svi na isti način i ne razumiju što se zapravo događa. Svoje prste u tome imaju i mediji, ali i drugi izvori informacija. Razumijem da nemaju svi vremena istraživati o čemu je riječ ili proučiti činjenice ", kazuje nam.
U Rusiji ima rodbine koja sada nije u mogućnosti otići. Ne mogu im, kaže, poslati novac, nemaju pristup zapadnim tehnologijama ni brendovima.
"To je, izgleda, kazna", kaže pa ističe:
"Zaista podržavam Ukrajinu, imam ondje i obitelj, posjetio sam je nekoliko puta. Ukrajina je naša bratska država, volim je i zaista je grozno vidjeti što se događa".
'EU kao da misli- Svi Rusi u Europi su loši'
"Podržavam sankcije okrenute ka oligarsima koji su pobjegli iz Rusije pogotovo zato što oni zarađuju bogatstvo od režima koji je započeo rat. Oni djelomično snose odgovornost i trebaju je preuzeti, baš kao i političari koji su sudjelovali u započinjanju rata“, priča nam Boris.
Ne mogu tek tako napustiti državu u kojoj su započeli rat, a to su mnogi od njih učinili, smatra naš sugovornik.
"Nadam se da će kad-tad odgovarati na sudu. No, Europska unija kao da je mislila 'Aha, svi Rusi u Europi su loši. Sankcionirajmo ih sve'. A to je, naravno, daleko od istine. Poznajem mnogo Rusa koji u Hrvatskoj rade, studiraju ili su u braku s Hrvatima, imaju djecu, a sankcije su utjecale na njih."
Najviše neugodnosti imao je s bankom, ali kaže da mu je drago da je to najveći problem s kojim se suočio.
"Nisam mogao podignuti plaću. Izgleda da su mislili da sam neki oligarh. Nitko nije znao kako se ponašati zbog nekakvog čudnog zakona od 100 stranica koji je tada izašao, ali izgleda da su mislili da moraju blokirati svakog Rusa koji živi ovdje. Istih problema imali su i moji roditelji".
Srećom po Borisa, nakon dva i pol tjedna, situacija se ipak razriješila.
"Morali smo dokazati da smo normalni ljudi, da ne podržavamo režim, a to je i glavni razlog zbog kojeg smo emigrirali ovdje. U urede banke išao sam četiri puta i nosio im dokaze i dokumente da sam legalno ovdje. Mi smo samo ljudi, nismo naša vlada i ne snosimo odgovornost za njihove postupke. Pa uopće nismo u Rusiji. I moj otac i ja oboje radimo za hrvatske tvrtke. U potpunosti smo integrirani", rekao nam je.
Drago mu je, ponavlja, da je to bio najveći problem koji je imao. Njegovi prijatelji u drugim europskim država, prepričava nam, morali su napustiti fakultete. Neki su bili žrtve bullyinga, nekima su i prijetili.
"Iako mnogi poistovjećuju sve Ruse s onim što naša vlada radi, drago mi je vidjeti da Hrvati razumiju što se zapravo događa“, zaključuje naš sugovornik.
