Što je život? Život je istovremeno i ružan i lijep - šaka suza, vrića smija - život je, ustvari, najobičnija Barbra Streisand. Što god radili u životu i gdje god bili, bit će nam i teško i lijepo, a greške i padove nećemo moći izbjeći. Griješiti je ljudski, na svim područjima - to je najupečatljivija karakteristika homo sapiensa. Koliko sam samo ja pizdarija napisao u svom novinarskom životu, kada ih se sjetim, odmah se posramim.
Međutim, postoje ti neki ljudi koji se rađaju kao šampioni, koji bar u nekim segmentima života nikada ne griješe – neki od njih su Pete Sampras,Roger Federer, Usain Bolt, Miroslav Klose, Michael Jordan, Pippo Inzaghi… Njihovu nadmoć naspram običnog čovjeka najbolje je opisao Roko Karanušić u meču protiv Rafaela Nadala u drugom kolu Australian Opena 2009. godine.
-Nemam ja snage za ovo njegovo izdrkavanje po terenu – bespomoćno je sebi govorio Karanušić dok ga je Nadal lomio, unatoč odličnoj Rokovoj predstavi.
Što god ti napravio, koliko god dobar bio, Nadal ili Sampras će uvijek pogoditi onaj ključni volej, bitan servis, važnu paralelu i na kraju će odnijeti pobjedu. Nije li to frustrirajuće za obične smrtnike? Ti šampioni kao da su roboti bez emocija, hladni i proračunati terminatori, baš poput njemačke nogometne reprezentacije, koja će uvijek, ali baš uvijek, zabiti pobjedonosni gol u sučevoj nadoknadi. Ni Gary Lineker svojevremeno nije imao snage za Nijemce, pa je kazao u onoj legendarnoj rečenici „da je nogomet igra koja nakon devedesetminutnog izdrkavanja po terenu svrši… zna se kako“.
Običnim smrtnicima, koji za razliku od šampiona, neprekidno padaju, ustaju, pa opet ljosnu, pa se ponovo muče… ponekad nije nimalo lako prihvatiti šamarčine koje ti život neprestano lijepi, pa u trenucima očaja i frustracija znaju zapasti u svakakva depresivna stanja, koja najbolje ocrtavaju mučninu Sartrerovskih razmjera kroz koju prolaze. Možda najradikalniji primjer toga o čemu govorimo dogodio se 1992. godine na jednom teniskom Challengeru gdje su se susrela dva zambijska tenisača. Musumba Bwayla je pobijedio sunarodnjaka Lightona Ndefwayla, a poraženi je nakon meča, frustriran kao Goran Ivanišević poslije wimbledonskih finala sa Samprasom, istaknuo razloge zbog kojih je izgubio:
-Musumba je glup čovjek, ima ogroman nos, razrok je i sve ga djevojke mrze. Pobijedio me je, jer prdi kad servira, što je utjecalo na moju koncentraciju po kojoj sam poznat u Zambiji – kazao je razrokčarani Ndefwayl nakon meča.
Eto kako životni padovi znaju boljeti čovjeka i natjerati ga u očaj u kojem više ne zna što priča. Jedan takav živčani slom doživjela je i Anna Kurnikova nakon što joj je Martina Hingis na juniorskom US Openu prodala bicikl.
-Martina je pobijedila, ali ja sam ljepša i profitabilnija od nje – kazala je Kurnikova nakon poraza 6-0 6-0.
