Tako je ovaj danas 60-godišnjak samo u protekle 43 godine dobrovoljno dao 76 litara krvi, pa iza sebe ima čak nevjerojatna 152 davanja.
"To su samo davanja u Osijeku puta za vrijeme odsluženja vojnog roka u bivšoj JNA 1969., u Bitolju, te 1977. na godišnjem odmoru u Švicarskoj. Jednostavno je došlo moje vrijeme za davanje krvi i nisam mogao izdržati pritisak, te sam to učinio čak i na godišnjem odmoru. Konkretan slučaj u kojem znam da sam spasio život dogodio se kada je suprugi kolege s posla, nakon teške operacije hitno trebala krv, kada sam se odmah odazvao", priča ovaj predsjednik Kluba 100.
Naime, Klub 100 čini 28 davatelja koji imaju više od 100 dobrovoljnih darovanja krvi, a među njima je i jedna žena koja je krv darovala 75 puta. Žene krv mogu darovati samo tri puta godišnje, pa je ženskih 75 puta ekvivalentno muškom darovanju od 100 puta. Inače Simo je svoju humanost prenio i na kćer, koja je danas medicinska sestra, te sina koji je također dobrovoljni davatelj krvi. "Supruga je jednom pokušala darovati krv, ali je pala u nesvijest", prisjeća se ovaj umirovljeni tehnolog s gotovo 40-godišnjom karijerom u MIO Standardu. Inače, ovaj rekorder iza sebe ima i brojna priznanja, ali i najviša državna odlikovanja.
"Posebno sam ponosan na povelju humanosti koju mi je osobno uručio Branimir Glavaš 1997., kao tadašnji župan, a od pokojnog predsjednika Tuđmana dobio sam i odlikovanje Reda Danice hrvatske. Tu su i brojna priznanja Crvenog križa, a posebno mi je draga audijencija kod pape Ivan Pavla II., 1993. godine. Dva puta sam bio i na prijemu kod predsjednika Stjepana Mesića. No, nevjerovtano je da nakon što darujete krv 100 puta nema više nikakvih nagrada. Priznanje se dobije za 50, 75 i 100 darovanja, a za mene koji sam odavno premašio tu brojku više nema nikakvog priznanja", kaže Simo za Glas Slavonije.
