Gabrijela Varga, kći vukovarskih branitelja i Franjo Šoljić, jedan od branitelja s prve crte, za RTL su se prisjetili zadnjih dana u Vukovaru 1991. ali i opisali kako vide današnji život u gradu.
„Osjećala sam se ponosno na svog oca jer su njegove stope na tom mjestu, ali isto tako sam tužna što on nije ovdje da on priča o ratnim pričama umjesto mene “, komentirala je obnovu tornja Gabrijela Varga, kći vukovarskog branitelja koji je posljednji podigao hrvatsku zastavu na vodotoranj, dan prije pada Vukovara.
Na svoj Vukovar je ponosna i nada se svijetlijoj budućnosti za mlade u njemu.
„Bilo nam je svima jako teško, ja sam tada bila maturantica, sve nam je bilo uskraćeno, ali nisam željela otići iz ovog grada, otići iz svoga doma. Danas na Vukovar gledam da je prekrasan grad, da ostala djeca imaju ono što moja generacija nije imala. Ja nisam mogla studirati, nisam se mogla više baviti sportom, sve je bilo prekinuto na neko vrijeme. Danas djeca imaju mnoštvo toga, i neka uživaju u svemu, a važno je da razumiju ono što imaju i čuvaju ovaj predivni grad“, zaključuje.
Važnu poruku mladima ima i Franjo Šoljić, jedan od branitelja s prve crte i predsjednik Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata grada Vukovara.
„Mladima poručujem da ne napuštaju ovaj grad, da imaju sve ono što mi nismo imali u mladosti, a mi očekujemo ove korake koji danas pokazanu za jednu svjetliju i bolju budućnost“, kaže Šoljić. Prisjetio se i mučnog 18.11. 1991.
„To je jedna neopisiva bol, tuga, čovjek se osjeća jadno, morate ostaviti nešto što izuzetno volite, poštujete, svoj dom, ljubav prema gradu Vukovaru, sve one drage ljude koje poznajete u tom gradu“, kaže i dodaje: „I naravno da boli sve što nije riješeno i boliT će dok smo živi“.
