Nakon što ste jučer uspjeli ne zastrašiti se najavama nevremena od strane 'zlih' prognostičara vremena koji se prave prorocima te pojesti svoju porciju ćevapa ili graha, danas je vrijeme za mali predah. Ciklona vaše probavne flore nakon jučerašnjeg prežderavanja je možda narušena, zato vam ne preostaje ništa drugo nego da si priuštite kratki odmor, zavalite se uz svoje kompjutere, skrolate po mišu dok vas kažiprst ne zaboli i dosurfate do nekog zanimljivog teksta koji će vas zainteresirati na par minuta (totalno sam prozirna, zar ne?).
Prvi maj je prošao, još bolje vas našao, a danas, ako nemate razloga za slavlje svejedno navečer popijte koju u moje ime jer punim 26godina.
Stara cura, rekla bi moja baba koju ovim putem pozdravljam iako ona niti ne zna što je internet i zato me svaki put kad joj dođem u posjet pita 'Tina, pa što ti to točno radiš na tom RTL-u?'. Ali svaki božji put. Draga je ona, samo hoće pod stare dane vidjeti mene ispunjenu, zdravu i zaljubljenu. Jer 26 godina nije malo, bliže je brojki 30 nego 20!
"Gdje je taj moj 'šukunzet'?", zna me priupitati ta ista baka dok ja nervozno izmišljam lokacije, živcirajući se oko pritiska koji mi se nameće. Zar emocionalno dozrijeti do nekog stupnja u glavi, preseliti se u solo vode i pritom raditi nije dovoljno? Je, ali nakratko. Ljubav je, barem meni, sve na svijetu. I daje mi motivaciju i inspiraciju. A odrastanje?
„Odrastanje je govno, preteško i nepotrebno. Zato se treba truditi voljeti dječje pa će već netko doći u tvoj pijesak igrati se s tobom i pomoći ti da zajedno sagradite kulu“.
I tako dolazimo do stvarne teme mojeg rođendanskog teksta, a to je 'ljubav na daljinu'. Zašto baš ta vrsta ljubavi? Pa jer je doživljena s moje strane i smatram je posebnom, neobičnom i za one izdržljivije. A ja sebe stvarno takvom smatram, bez trunke nenamjerne prepotentnosti.
Daleko od očiju, daleko od srca, kaže narod. E taj dio naroda ja smatram nedovoljno jakim osobama koje struje linijom manjeg otpora. Ako su takvi našli svoje drugo 'ja' u susjedstvu, blago njima, no često se dogodi da isti ti stavljaju pečat propasti na odnos nekoga tko svoju ljubav vodi na daljinu.
Treba se truditi voljeti dječje pa će već netko doći u tvoj pijesak igrati se s tobom i pomoći ti da zajedno sagradite kulu.
Zamislite vi povezanost i ljubav između dvije osobe da se tim istim parovima da ulagati toliko truda u održavanje komunikacije, da im se da ulagati toliko vremena u njihovu ljubav? Takav odnos je nerijetko stvarno poseban i često vrlo strastven, ako se uspije održati. Takva veza nailazi na mnoge nesvakodnevne prepreke i ljudi koji ga vode ponaosob ojačaju jer nemaju luksuz zagrljaja i poljupca kad god im se sprdne. Zato kad dođe do tog zagrljaja – uživaju u njemu svakim atomom svog tijela.
Da ne bi bilo da degradiram one normalne, tzv.
'blizinske' veze - nije lako održavati ni takav odnos, a
kamoli s nekime iz drugog grada, države ili kontinenta. Veza na
daljinu je i svaka ona u kojoj se partneri međusobno udalje,
postanu stranci i ne znaju kako rasplamsati staru strast pa makar
živjeli i kvart do kvarta.
Jedan se prijatelj našalio na ovu temu:
Ajmo prvo definirat' daljinu. Po meni bi to išlo ovako:
Unutar Hrvatske, kad se možete, ako hoćete, vidjeti svaki vikend,
to baš i nije daleko (može funkcionirat' bez frke). Hrvatska -
EU, to je polu-daleko (treba malo više truda, ali nije nemoguće,
jest da je i dalje moramo izlazit' na granici sa Slovenijom jer
nas je*u zbog Schengena...), Hrvatska – istok, pa brže si bre u,
recimo Beogradu, nego u Splitu, dakle nije nemoguće uz malo
truda. Hrvatska - Amerika, Azija, Afrika, Australija: daleko,
brate! (nemoguća misija! bježi!)...:D
Šalu na stranu, dragi moji – poznajem ljude kojima nikakva cesta niti granica nije problem, zbog njih moja dijagnoza 'hopeless romantica' i dalje stoji na mom emocionalnom kartonu... Pa makar me pokenjali jer sam previše u oblacima. Ja se barem usudim letjeti.
Vrijedi li se potruditi?
Morate u to biti sigurni. Prvo što se morate zapitati jeste li zaista kompatibilni ili vas samo drži taj osjećaj adrenalina prema nekome tko vam nije stalno 'na usluzi', je li to trenutni hir koji vas 'rajca' zbog nedostižnosti?
Ako nedostaje komunikacije i povjerenja - piši kući propalo!
Osim što valja izbjeći dulje stanke u komunikaciji, važno je i potruditi se nekome pružiti uvid u svoj život (pa makar morali ispričati i detalje) jer taj netko nije svaki dan pored vas i ne zna kroz što prolazite. Isto vrijedi i za partnera. Iz perspektive žene, trebalo bi vam biti lijepo kad ste s njim, no kad ste daleko od njega, ako izgubite osjećaj da imate nekoga, upitajte se koji je dio zakazao? Vaše povjerenje u njega zbog nedostatka komunikcije? Komunikacija zbog manjka povjerenja? Ili možda oboje u isto vrijeme? I takve se krize daju prebroditi, samo da se prečesto ne ponavljaju.
Spremnost na obvezivanje i planovi za budućnost!
Kako se osjećate i zbog čega brinete je važno znati ako ćete jednog dana pokušati izgraditi zajednički život. Premalo smo u životu spontani i zašto se sve mora planirati, pitaju se mnogi. Ne mora se sve planirati, do svog ultimativnog zacrtanog cilja u životu, bilo to u ljubavi ili poslu ćete doći vrlo vijugavim putem, ali bitni su oni mali, kako ja kažem 'planići', koji će vas od ovog trenutka SADA usmjeriti prema nekamo. Isto tako je i u ljubavi i u odnosu na daljinu. Ako ne postoje naznake tih malih 'planića', barem nekog okvirnog planiranja zajedničkog života jednom – onda i ovaj nepopravljivi romantik kaže - piši kući propalo.
Još uvijek imam puno toga da ti kažem, ali nemam razloga...
Iz svoje Priče IzTine. i vlastitog iskustva na ovu temu, mogu vam reći samo jedno – bilo je predivno. Zašto bilo? Jer je nedostajala neka od spomenutih karika. Ili više njih. Ljubavinikada. Zato bih takvo iskustvo ponovila opet, da mi se slučajno dogodi. Zašto? Jer me svemir očito stvorio tako jakom i sposobnom da i tu zahtjevnu i visoku životnu 'ljestvicu' preskočim. Jer netko gore misli da sam sposobna za tako nešto, a to me čini ponosnom.
Sasvim je drugi par rukava i jedna nova tema, neka od sljedećih o kojima ću raspravljati ovdje sama sa sobom (smijeh), ta koliko je nekome bitna karijera, a koliko ljubavi može li osoba multitaskati na oba područja, pogotovo ako se jedno od tog dvoje 'ganja' na različitim lokacijama, što je čest slučaj. Sasvim je nova priča i ta koliko će se koja osoba u vezi – i na daljinu, i na blizinu – žrtvovati zbog onog drugog nauštrb svojeg, a u korist partnerovog ostvarivanja u poslovnom smislu... Ali o tome neki drugi, sretniji put.
Puno filozofiram ha? Da, nekad i ja pomislim da bi mi život bio mnogo lakši da sam postala domaćica kojoj bi njen mužić bio sve i koja ne bi znala živjeti bez njega. Ali odabrala sam teži put, prvo proći kroz život i njegove situacije, naučiti iz tih iskustava, postati zadovoljna sobom i poštovati se, tako zračiti drugima koji taj sjaj polako prepoznaju te tek onda biti sretna i zadovoljna s nekim drugim...
Ako vam se svidio ovaj tekst, pročitajte i ostale, upravo OVDJE! Od nedavno me možete pratiti i na mojoj službenoj Facebook stranici 'Priče izTine'.