U ponedjeljak je na Trgu svetog Marka na zgradu Vlade zapucao dvadestdvogodišnjak koji je rafalima iz kalašnjikova jednoga policajca ozbiljno ranio, te je propucao zgradu i prozore na uredima Vlade, da bi se potom dao bijeg i na kraju se ubio. Nezapamćen događaj izazvao je niz reakcija. Premijer Andrej Plenković izjavio je da napad ima i elemente terorističkog akta, a s time su se složili i neki sigurnosni stručnjaci. Trg Svetog Marka od ponedjeljka je pod strogim sigurnosnim režimom i vodi se velika rasprava o tome kako zaštititi taj prostor. Čini se da se sve više prihvaća diskurs da nam se dogodio terorizam. Jesmo li, tragičnom događaju usprkos, i dalje sigurna zemlja? Što je uopće terorizam i teroristički akt, koja mu je definicija?
"U svijetu postoji i u opticaju je nekoliko stotina definicija terorizma. Općeprihvaćena generička definicija ne postoji i nije postignuta naprosto iz razloga što nema definicije koja može u potpunosti pokriti sve inačice terorizma koje su se pojavile kroz povijest. Možemo konstatirati da je terorizam, odnosno teroristički akt, kriminalni akt nasilja počinjen od strane individualaca ili grupa koji su inspirirani i/ili svoje postojanje temelje na određenim političko-ideološkim obrascima. Cilj terorizma je zastrašivanje stanovništva, neke društvene skupine ili pojedinaca, odnosno korištenje nasilja kako bi se postigao nekakav politički, društveni, religijski, financijski ili ini cilj", pojašnjava Tonči Prodan, bivši dugogodišnji pripadnik hrvatskih sigurnosnih službi, a danas privatni sigurnosni konzultant te zamjenik voditelja studijskog modula Forenzika i nacionalne sigurnosti na splitskom studiju Forenzike.
Je li se, pak, na Trgu Svetog Marka dogodio teroristički čin i je li u pravu premijer kada kaže da tu ima elemenata terorističkog čina teško je, kaže Prodan, komentirati i donositi zaključke kad vam nisu poznate sve relevantne činjenice i okolnosti počinjenja kaznenog djela odnosno ako sami ne provodite istragu ili ste dio tog tima.
"Ako se u ovom konkretnom slučaju radilo o nekakvim političkim motivima, što će se istragom zasigurno utvrditi, tada možemo govoriti o terorističkom aktu", zaključuje Prodan.
Terorizam u Hrvatskoj
U svojoj novijoj povijesti Hrvatska i ne pamti većih terorističkih akcija na svom teritoriju. Prodan će tako spomenuti godinu 1995. Hrvatska je tad bila metom terorističkog kada je autobombom napadnuta Policijska uprava u Rijeci. Ističe i kako ne smijemo zaboraviti niti činjenicu da je hrvatski državljanin Tomislav Salopek 2015. godine od strane ISIL-a u Egiptu otet i kasnije pogubljen.
Lijevi dio političkog spektra požurio je u neku vrst terorizma svrstati i plinske boce koje su se našle kao prijetnja na Savskoj ulici u Zagrebu, dok su branitelji danima logorovali i protestirali u tzv. šatoru. Ako to i nije bio teroristički čin po znanim definicijama, nije nemoguće da je bio dio nečeg što će premijer ovih dana svrstati pod jačanje radikalnog ekstremizma. Postoji li u nas uistinu radikalna desnica, ili bilo koja druga grupacije koja bi mogla potpiriti kaos na ulicama!?
"SOA je u javnom izvješću za 2019. godinu naglasila kako ekstremizam nema snagu ni potporu javnosti. To znači da ne postoje organizirane skupine koje imaju potporu javnosti i koje bi mogle predstavljati opasnost po nacionalnu sigurnost. Ukoliko promatramo sve oblike ekstremizma, a ne samo desni, mogu reći da nijedna struja ne predstavlja opasnost i prijetnju nacionalnoj sigurnosti", kaže Prodan.
"Balon istih ideja"
No, dodaje on i to kako ne smijemo zanemariti "meki ekstremizam" koji može biti uvod i put ka težim oblicima radikalnih i ekstremnih ideja.
"Online svijet, konkretno društvene mreže, forumi, web-stranice tzv. "dark weba" i sl. idealna su potpora razvoju radikalnih ideja kod mladih ljudi. Internetske tražilice i društvene mreže se prilagođavaju vama te vas ukalupljuju u nekakvu vrstu "balona istih ideja". Ono što tražite, možete i naći. Algoritam prati vaše ponašanje na internetu te vam sukladno tome nudi atraktivan sadržaj. S druge strane vi možete pronaći "dokaze" za svaku tezu koju ste već formirali u svojoj glavi. Ta kognitivna pristranost poznata je i kao "pristranost potvrde", odnosno traženje dokaza i društvene potvrde istomišljenika koji će potvrditi sve vaše pretpostavke i vjerovanja te vam dati "krila optimizma" – upozorava Prodan.
Jesmo li meta?
Podosta je analitičara pucnjavu pred zgradom Vlada okarakteriziralo kao čin vuka samotnjaka. No, čin je taman takav da je legitimno zapitati se koliko je realna opasnost od pojave i(li) jačanja terorizma u nas, baš kao i pitanje koliko smo spremni na to kvalitetno odgovoriti.
Prodan podsjeća kako je Hrvatska dio Europske Unije, NATO saveza odnosno “zapadne alijanse” te upravo zbog toga može predstavljati atraktivan cilj za islamističke terorističke organizacije, iako, kako kaže, ne postoji niti jedan razlog da bi Hrvatska kao takva, sama za sebe, bila meta teroristima. Broj terorističkih akata povezanih s islamskim ekstremizmom na području Europe je zadnje dvije godine u značajnom padu, ali to ne znači da se treba opustiti, govori Prodan.
"Potrebno je konstantno djelovanje u domeni jačanja nacionalne sigurnosti te proaktivno poticanje javno-privatnog partnerstva između državnih institucija i sigurnosnih stručnjaka svih domena. Terorizam, ekstremizam i općenito nasilje su duboki i kompleksni problemi koji se ne mogu riješiti bez kvalitetne interdisciplinarne i transdisciplinarne suradnje više struka", naglašava Prodan.
Kako riješiti problem Markovog trga?
Postoji, međutim, bojazan da bi eventualno uvođenje strožih sigurnosnih mjera nakon pucnjeva na Markovom trgu mogle dokinuti i ograničiti građanske slobode. Prodan kaže kako postoji niz akcija koje se mogu poduzeti kako bi se Markov trg učinio sigurnim, a da se pritom ne naruše temeljna ljudska prava slobode kretanja.
"Primjerice, mogu se staviti mehaničke ograde ili primjerice potopni stupovi koji će priječiti ulazak vozila na Markov trg koja nisu unaprijed najavljena. Osoba koja kontrolira potopni stup pritiskom tipke daje vozilu dozvolu za ulaz te se tako kontrolira pristup. Također, policajci na Markovom trgu mogu nositi automatsko oružje i balističke prsluke. Mogu se dodatno ustrojiti i policijske ophodnje koje će permanentno šetati Markovim trgom i preventivno djelovati. Navedeno ima dvojaku funkciju – odvraćanja potencijalnih napadača, odnosno davanje osjećaja sigurnosti svim drugim građanima. Konačno, i sami policajci osjećat će se sigurno te će imati veće šanse za kvalitetan odgovor na potencijalnu sigurnosnu ugrozu. Osim već navedenog, bilo bi poželjno na Markovom trgu smjestiti i tim za potporu koji bi u slučajevima kriza mogao brzo reagirati. Uvođenjem dodatnih standardnih operativnih procedura može se postići vrlo velika razina sigurnosti Markovog trga, čak i u situaciji da ostane otvoren za građanstvo", ne sumnja Prodan.
Je li, dakle, Hrvatska sigurna zemlja, i što činiti da takva i ostane? Prodan sumnji nema, kaže: "Hrvatska je sigurna zemlja te je kao takvu moramo i očuvati."
Što prije krenuti s prevencijom
"Smatram da se ključ sigurnosti nalazi u edukaciji mladih ljudi još od rane dobi. Naime, suvremeno društvo sve više i više operira u digitalnom okruženju koje je karakterizirano učinkovitom neometanom komunikacijom, anonimnošću te velikom mrežom ljudi do koje se relativno lako dolazi. Vi sa svog kućnog računala u svega par klikova možete doći do različitih web stranica, odnosno grupa na društvenim mrežama koje veličaju ekstremističke poglede na život. Najkonkretniji dokaz snage i važnosti online društvenih medija jest činjenica da su mnoga značajnija recentna masovna ubojstva u SAD-u jasno najavljena na društvenim mrežama i/ili forumima nekoliko sati prije počinjenja, odnosno da su navedeni činovi za vrijeme počinjenja neometano "streamani" uživo. Shodno gore navedenom, ukoliko mlada osoba nije sposobna prepoznati kvalitetne društvene vrijednosti, odnosno ukoliko je podložna ekstremističkim pogledima koje neka web mjesta nude, postoji rizik da do radikalizacije stvarno i dođe te da posljedice po cijelo društvo budu pogubne" pojašnjava Prodan.
S obzirom na to, 'recept' za očuvanje sigurnosti traži angažman one šire društvene zajednice.
"Timovi stručnjaka i znanstvenika - pravnik, sociolog, psiholog, kriminalist, forenzičar, IT stručnjak, PR stručnjak i drugi - u javno-privatnom partnerstvu, proaktivnim pristupom i kontinuiranim radom mogu uvelike prevenirati mnoge danas prisutne nesigurnosti. Sve navedene aktivnosti bit će puno učinkovitije uz podršku političkih elita i uz dodatnu sigurnosnu edukaciju koju treba provoditi u svim obrazovnim institucijama, od osnovnih škola do fakulteta. Sa svim navedenim aktivnostima treba početi što prije", ističe Prodan.
