Ako je vam biti najbolji vojskovođa na svijetu postalo važnije od
pranja zubi.
Ako se ne možete zastiti imaginarnih ratova ili skupljanja zlata.
Ako vam zbog toga prigovara partner, prijatelji ili majka. Ako ne
možete spavati i jesti. Onda imate psihički poremećaj.
Službeno je to danas proglasila Svjetska zdravstvena organizacija - i prvi put uvrstila ovisnost o igricama na listu psihičkih poremećaja.
Tom prilikom pričali smo s jednim renomiranim hrvatskim gamerom. Vedranova soba njegov je ured, a videoigrice posao jer je od 2014. godine profesionalni gamer.
“Običan dan mi izgleda kad imamo ligu, kad se natječemo... Svaki dan otprilike 5 do 6 sati treniramo, zato što imamo tjedno dva ili tri meča. Kad idemo na završnicu ili na neko veće natjecanje onda se znamo pripremati par tjedana i do 7-8 sati dnevno”, kaže nam Vedran Jelavić.
Gamng naziva sportom, a kao pravi sportaš od igranja igrica može dobro i živjeti. A igra koju igra nije čak niti u top 10 najplaćenijih igara.
“Liga nam se sastoji od 300.000 dolara po sezoni. Svaki tim dobije dio nagradnog fonda, ovisno koji završiš u offline dijelu, a zatim se ide na završnicu gdje četiri tima dijele 150.000 dolara”, priča Vedran.
Zahvaljujući ovom poslu obišao je već pola svijeta.
“Rusija me se dojmila, u Moskvi sm bio tri puta u godinu dana. U Kini smo bili na svjetskom natjecanju. Bio sam u Americi i svugdje po Europi", ponosno nam prepričava.
Rijetki su oni koji poput Vedrana imaju koristi od igranja igrica. Većina ima samo problem, a to je ovisnost. Zato je i Svjetska zdravstvena organizacija usvojila pojam poremećaj igranja video igrica kao službenu dijagnozu.
“Nama na stručnoj razini je važno da napokon imamo kriterije za koje se možemo uhvatiti i da svi negdje razgovaramo itim jezikom i da znamo pod što podrazumijevamo ovisnot o internet”, zaključuje Irena Rojnić Palavra iz Dnevne bolnice za ovisnost o kocki, internet I videogricama.
Da bi se dijagnosticirao poremećaj igranja videoigrica, osoba mora u posljednjih 12 mjeseci pokazivati zanemarivanje društvenih, obiteljskih, poslovnih i drugih obveza, stoji u zaključku svjetske zdravstvene organizacije.
“Osoba gubi kontrolu u vremenu provedenim za internetom, kada nije u blizini da se bavit igricama javljaju se napetost, nemir, tjeskoba, žudnja", ističe Rojnić Palavra.
Vedran s početka priče je jesano radvojio što su poslovne, a što privatne obveze.
“Nakon treninga od 5-6 sati, meni se ne da više sjedit pred kompjutorom, ne da ti se gledati ono što moraš radit sutra”, tvrdi on.
Ovinost o video igrama postao je velik problem koji u društvu još uvijek nije dovoljno prepoznat niti se oni koji se s njim susreću ne znaju kako se s time nositi
