Ona je u Haagu branila braću Kupreškić, Matu Laušića, Peru Skopljaka, Čermaka i Ademija - odvjetnica Jadranka Sloković.
Presuda Ratku Mladiću je očekivana, je li pravedna?
Ako gledamo sa stajališta Ratka Mladića i onog što je on napravio, dakle radi se o jednom od najtežih zločina, i on je dobio za taj zločin najtežu kaznu. S tom kaznom moramo biti zadovoljni. Ono što mi smatramo nepravednim, što je doista sporno, je li tako trebalo biti, zbog čega u toj optužnici nisu bili priključeni zločini koje je on nesporno, u ranije razdoblju, dakle 1991. godine pogotovo na području Hrvatske.
Čiji je propust što Ratko Mladića nikada neće biti kažnjen za nijedan zločin koji je počinio u Hrvatskoj?
Prva optužnica je bila takva da su ti zločini bili dio tog optužnog dijela. Da li je to bilo zbog smrti Slobodana Miloševića, kada se pokazalo da predugo trajanje postupka može doći do ovakvih određenih bioloških krajeva da ne bude zapravo izrečena presuda pa je to postao problem ili hrvatska strana nije bila dovoljno aktivna. Nekako mislim da je hrvatsko odvjetništvo pripremilo dokazni materijal – od iskaza svjedoka do određene dokumentacije i da je to prezentiralo Haškom sudu, tada to ne bi bio neki preveliki napor uključiti u optužnicu i taj dio.
Znači sami smo si krivi zapravo.
Ne mogu tvrditi da smo li sami krivi, ali mislim da se to priredilo, drugo je to pisati neko pismo, mogli bismo i uključiti i zločine u Hrvatskoj u tu optužnicu. Drugo je dati dokazni materijal temeljem kojeg bi se odmah moglo postupati.
Vlada je danas izrazila nezadovoljstvo jer nije utvrđeno sudjelovanje najviših dužnosnika u udruženom zločinačkom pothvatu? Je li to nepošteno?
Nepošteno je s obzirom na ono kako je sud radio, to je u nekim drugim slučajevima primjerice Prliću i ostalima. Tamo je nesporno navedeno već u činjeničnom opisu djela da su članovi zločinačkog poduhvata, osim ovih osoba koje su bile procesuirane iz Hercegovinje, Herceg Bosne, da su ustvari i sudionici, isto tako, i najveći predstavnici političke i vojne vlasti u Hrvatskoj. Bio je imenom naveden predsjednik Tuđman, ministar Šušak i onda je vrlo čudno da u ovakvim situacijama kada se nesporno zna da je vojni vrh Srbije i da je politika Srbije bila zapravo i vojni strateg i inicijator i logističar svega onog što se događalo u BiH, da je to tada trebalo biti na isti način utvrđeno i da su zapravo ti ljudi trebali biti u tom opisu tog dijela pa makar oni i ne bili tada procesuirani jer vidimo neki od njih su već umrli.
Još jedan problem danas. Bila je sutkinja iz Zambije koja je u doslovno svim točkama imala izdvojeno mišljenje kojim je zapravo htjela osloboditi Mladića. Ona negaira da se dogodio genocid u Srebrenici. Kakva je to satisfakcija da 30 godina nakon rata presudu čita netko tko uopće ga ne želi osuditi?
Čudno je to da ju je ona čitala ako je ona imala izdvojeno mišljenje. Ona je očito bila predsjednica tog Sudskog vijeća. Mene to previše ne iznenađuje jer je Haški sud imao jedan od ozibljnih problema od svojih početaka, a to je da su suci koji su trebali biti profesionalni suci i koji su sudili u tim predmetima. Velika većina njih nisu bili rpofesionalni suci,to su u najboljem slučaju bili profesori prava, ali bilo je ljudi koji s tim nisu imali nikakve veze. Tako da meni ova osoba djeluje vrlo sporno, dakle to su bili neki ljudi koji su bili volonteri ili članovi nekakvih organizacija UN-a. Mislim da je početak ono suđenja, pripremne radnje u predmetu Čermak - Markač - Gotovina vodio sudac koji je bio predsjednik neke Uprave nekog plinskog poduzeća. To je nešto nečuveno. To su trebali biti najkvalitetniji suci, a ne suci koji se bore i sa obilježjima djela i sa procedurom gdje se dođe i do ovakvih apsurdnih situacija gdje zapravo proglašava presudu nekog tko je protiv takve presude.
Zapravo jeskandalozno na kraju dana da je tako ispalo. Ovo je zadnja presuda Haškog suda za ove prostore. kako biste na kraju ocijenili posao koji su napravili? Jesu li ispunili ulogu koja im je namijenjena?
Još jedna presuda vidi a to je Stanišić - Simatović gdje je prvo bila donesena oslobađajuća presudapa je ukinuta i sada se još čeka taj pravorijek, znači to bi trebalo biti navodno uskoro. Ako se ocjenjuje rad Haškog suda, ja bih rekla da ipak Haški sud, koliko god imali primjedbi na njegov rad, on je ispunio svoju zadaću. Oni su procesuirali soobe koje su bile dio tog nekog političkog i vojnog vrha koja nikad ta nacionalna zakonodavstva ne bi procesuirala. Nemoguće je da bismo mi bili u situaciji da Republika Srpska dovede na optuženičku klupu ove ljude. Optužen je i predsjednik države dakle bio je optužen Milošević, na nesreću je umro. To su oni ljudi koji su pravi warlord, dakle najjači ljudi koji su sigurno uživali domaće zaštite. Mi smo puno toga napravili. Oni su ipak izvedeni na sud, dobili su, ovi koji suđeni, izuzetno visoke kazne pa mislim da je taj cilj suda ispunjen. Ono što je problem je to što su rekli da bi taj sud trebao raditi nešto i dovesti do nekog pomirenja na ovim prostorima. Ono što se dogodilo, mi vidimo da svaka presuda izaziva reakcije koje su kontradiktorne, ovisi o kome se radi i da te neke nacionalne politike koje su dovele do rata i dan danas štite te svoje zločince heroje. Ta nacionalistička politika je i dalje na djelu i to je ono što u stvari zastrašuje. Ako ovo nisu dovoljni primjeri do čega dovodi takva vrsta politike, onda ne znam što mi drugom možemo naučiti iz ovakvih stvari. radi se o tisućama mrtvih ljudi koji su stradali na najstrašnije moguće načine, a mi svi, čak i Hrvatska tu ima određene probleme. Nama je jako drago kada se sude tuđi zločinci, a kad treba osuditi svoje zločince onda imamo probleme.
