Zahuktao se Mediteranski sajam knjiga u Splitu, dvorana je ispunjena, a svoje nove knjige predstavljaju ponajbolji pisci, povjesničari, pjesnici na ovim prostorima. Povodom promocije nove knjige Dragana Markovine “Doba kontrarevolucije” pratimo predstavljanje koje moderira Emir Imamović Pirke, i razgovaramo s Draganovim gostom na promociji Viktorom Ivančićem za Splitski dnevnik RTL-a.
“Doba kontrarevolucije”, impresije?
“Kada bi sasvim pojednostavnili stvari, ova knjiga koju danas prezentiramo štivo je o fašizaciji društva koje je nacionalizam ustanovilo kao svojevrstan način života, ili recimo službenu religiju, i u tom smislu ja novu Draganovu knjigu, kao i sve njegove prethodne, a ovu pogotovo, doživljavam kao štivo povjesničara skarednika, blasfemičara koji dira točno u ona sveta mjesta koja su uspostavljena. Sva društva na ovim prostorima, a Hrvatsko pogotovo, uspostavila su preveliku količinu mitova, dakle nedodirljivih tabua, mi danas u Hrvatskoj imamo kult države, kult nacije, kult Domovinskog rata i to su svojevrsni pseudoreligijski kultovi u kojima se ne smije ništa govoriti bez konzekvenci.”
Vidi se po samom izboru tema kako Dragan Markovina upravo te mitove dovodi u pitanje, skrnavi ih?
“To je otprilike kao da traje jedna kontinuirana misa u cijelom društvu, liturgija ide, a Dragan otprilike podriguje za vrijeme mise, gađa svete slike, tako da se Draganu može mirne duše pripisati kako je povjesničar koji pomoću arhivske ruši spomeničku građu i to je najzdravije što se u ovom trenutku može raditi, a to Dragan uistinu radi izvrsno. Nisam historičar da mogu biti kompetentan, no meni osobno dovoljna je njegova motivacija, a ta je motivacija zapravo i najzdravija, takva je cijela ova knjiga, svojevrsno svetogrđe u hramu u kojem živimo.”
U našem društvu generira se fašizam, koliko ga ova knjiga razotkriva?
“Ta cinična poza da se stalno proizvodi nešto što bih ja nazvao antifašistički intoniranim fašizmom, tj. antifašističkom retorikom stvaramo uvjete za konzumaciju fašizma, to je vidljivo svakog dana u svakom trenutku, mi ćemo rado staviti ploču u Jasenovcu s poklikom ‘Za Dom spremni’, ali nećemo podnositi da nas netko naziva fašistima. To je generalna strategija i aktualne vlasti, mislim da je Hasanbegovićeva ekipa u tome bila više fer, nisu to toliko krili, ali cijelo vrijeme se zapravo želi stvoriti taj antifašistički ugođaj za što kvalitetniju i širu konzumaciju fašizma, to je započeto s Franjom Tuđmanom, to je bila njegova strategija, to nije novost, najbolji primjer je bila tužba protiv Ferala zbog uvrede predsjednika 1996. zbog usporedbe s generalom Francom. Mi smo se na sudu branili na način da smo mi uistinu usporedili Tuđmana s Francom jer se ovaj sam pozivao na Franca, želeći inaugurirati ideju o miješanju kostiju u Jasenovcu kao gradnji svojevrsnog monumenta krvnicima i žrtvama. To je ta cinična pozicija, on se sam pozivao na Franca, a nije trpio da mu se otvoreno kaže da je Frankist i to je ta operativna shizofrenija koja i dan danas funkcionira i vidljiva je na svakom koraku.”
Cijeli tekst pročitajte naSplitskom Dnevniku.
