Znak s natpisom 'prodaje se' česta je pojava u Baranji. Na vrlo maloj udaljenosti na tom se području može pronaći mnogo ruševina.
Ljudi je sve manje, a odlaze uglavnom oni mlađi. Kao prije pola stoljeća, i Vladimir će uskoro u Njemačku. Vratiti se ne namjerava.
"Plaće su nam sve manje, uzeli smo kredite za aute, to ne možemo vraćati, moramo ići trbuhom za kruhom", rekao je Vladimir Crnjaković, dodavši kako se iz Njemačke ne planira vraćati.
I sami Baranjci primjećuju kako ih je sve manje. Posljednjih godina, kažu, sve je gore.
"Ovakva situacija u selu nije bila od kada smo se vratili. Mladi nam odlaze, a posla je sve manje", rekao je Danijel Polanec, ugostitelj iz Grabovca.
Samo općina Čeminac, od posljednjeg popisa stanovništva, broji jednu sedminu stanovništva manje.
"Samo na području općine Čeminac ima preko stotinu praznih objekata. Neki od njih su u ruševnom stanju, što predstavlja dodatnu opasnost, a neki su za prodaju", izjavila je pročelnica jedinstvenog Upravnog odjela Općine Čeminac Verica Tomić.
Kuće na zemljištima od deset tisuća četvornih metara prodaju se i do pet puta ispod tržišne cijene. No kupaca nema.
"Komunalna infrastruktura je vrlo loša. Mladi ljudi nemaju posla, stari su ostarjeli i ne mogu više održavati, nije im to isplativo, a nasljednici bježe trbuhom za kruhom“, rekao je Marijan Matijević iz Agencije za promet nekretninama.
Ljudi bježe iz Hrvatske, pa se za mnoge vlasnike ne zna ni gdje su. A kuće zarastaju u korov.
U Antunovcu, 8 kilometara od Osijeka, nemaju takvih problema. Njihove kuće drže cijenu, a jedno su od dva mjesta u županiji s porastom nataliteta. Tajna uspjeha je u tome što su mladima ponudili posao.
"Gospodarstvo je problem broj jedan i bez gospodarstva nema ni mladih ni života“, prokomentirao je načelnik općine Ivan Antunović.
No dok se prepoznaju sve gospodarske mogućnosti Baranje, od lova i ribolova do gastronomije, vina i, naravno, poljoprivrede - bit će prekasno.