Jednog vinkovačkog majstora koji na crno obavlja sitne popravke, preinake i čišćenja unazad dvije godine, a to mu je jedini prihod, pomalo je uplašila, ali još više naljutila najava kako će država poslati 224 inspektora na teren u nadzor sive ekonomije i otkrivanje onih koji rade na crno, jer, kako tvrde državne statistike, Hrvati plate majstorima na crno godišnje nešto manje od 300 milijuna eura i taj novac ostaje njima, jer ne plaćaju nikakve doprinose, poreze i sve ostalo što država ubire, piše Glas Slavonije.
Majstora koji je zamolio za anonimnost uplašila je najava države jer ako ga inspektori uhvate i odrede mu kaznu, on novca nema pa će završiti u zatvoru, a razljutilo ga je jer država guli najsiromašnije, takve poput njega koji nema nikakva primanja i živi od onoga što zaradi na crno, a to je, prema onome što kaže, oko dvije tisuće kuna godišnje.
"Ja sam mali kućni majstor koji poravlja po kućama sitne kvarove na elektro i vodovodnim instalacijama, električne bojlere, grijalice, usisavače, mikrovalne, čistim kanalizacijske odvode, a i priključujem TV prijamnike onima koji to sami ne znaju, i još svašta što znam i mogu, a pravi obrtnici to neće raditi jer je posao premali, a i ne dolazi im se popodne i navečer obaviti sitan posao za sitan novac. Dolazim kada god me pozovu - kiša, snijeg, ili noć, nisu mi prepreka, jer o tih 20, ili koliko već kuna koje ću zaraditi, ovisi moj život", objašnjava majstor.
"Auto nemam, vozim 35 godina star Tomos moped, a vani kiša lagano pada. Ništa, kupi alat, odjeni se i 'ajde… Kvar sam uklonio za pola sata, sve prema propisu i kada pita koliko je dužna, što mogu reći!? Vidim, dotrajala kuća, stare pokrpane instalacije, ona umirovljenica, jel' puno 50 kuna, pitam, jer grlo sam morao promijeniti i staviti originali osigurač, a ona iz kuverte vadi 100 kuna i daje mi, zahvaljuje mi jer sam ju spasio. Evo, tako radim već dvije godine.", nastavlja.
Završio je poljoprivrednu školu, ali nikada nije radio u struci, jer je više volio tehniku, družio se s raznim iskusnim majstorima, učio od njih, a ljeti kao srednjoškolac išao sa zidarima i elektroinstalaterima na teren zaraditi za ljetovanje i sasvim slučajno dobio posao kao tehničar u studiju jedne radiopostaje, gdje je ostao 12 godina. Cijeli je rat proveo tamo i improvizirao mobilni studio od opreme koju je imao, posudio i napravio. Realizirao je program i za radio grada heroja koji je ponovno nastajao, jer njegov je ratni raspored bio u medijskoj kuću u kojoj je bio zaposlen. Dobio je tako i 93 dana sudjelovanja u ratu, a na radiju je ostao i nakon rata, nakon čega je dobio otkaz kao tehnološki višak.
"Tražio sam posao, bilo što što mogu i znam raditi, ali tko treba nekog od 60 godina i bolesnog!? Odlučio sam obavljati sitnije poslove i polako je krenulo, kuna po kuna pa zaradim za plaćanje dopunskog zdravstvenog, jer sramota me da mi žena plaća, jer i ona kao profesorica pola plaće daje kćeri, koja je, Bogu hvala, bila izvrstan student hrvatskog i engleskog u Osijeku… I alat sam morao kupiti, jer za rata je toga pola nestalo. Vidm ja, ima posla i prostora da se nitko od obrtnika ne ugrozi, mnoge poznajem pa mi često ugovore neki posao koji oni ne stignu, ili jednostavno ne žele", kaže kućni majstor.
"Idem dalje, moji penzići na mene mogu računati sve dok ne dobijem smještaj i topli obrok u nekom zatvoru. Ako me uhvate, kaznu ne mogu platiti - upravo sam uplatio ratu za dopunsko osiguranje, kupio novu gumu za motor i pet izolir-traka. Toliko sam zaradio za godinu dana", kaže ne bez za Glas Slavonije te dodaje kako su on i nekolicina kolega pokušali legalizirati svoje poslove kroz osnivanje zadruge, no odustali su zbog birokracije.
