„Prokišnjava, ako zagriješ boravak, soba je hladna, a ako zagriješ sobu, boravak je hladan. Više ne znaš što bi napravio. Malog smo vodili doktoru više puta, imao je čak i temperaturu preko 40. Treba li se nešto ovako tragično dogoditi da se ispostavi da ima praznih kuća? Nisu mogli to prije riješiti? Sada kada se tragedija dogodila, gospoda nude kćeri da bira između 14 kuća za smještaj“, riječi su bake dječačića iz petrinjskog naselja kontejnera koji je prošli tjedan preminuo – a liječnici su kasnije konstatirali da je umro od sindroma iznenadne dojenačke smrti.
No, tragedija obitelji koja živi sada već drugu zimu u „privremenom smještaju“ nakon potresa osvijetlila je ponovno i teške uvjete života u kontejnerima, i to u naselju koje se smatra bolje opremljenim kontejnerskim naseljem – s priključcima na struju i vodu. Majka preminule bebe opisivala je kako im je za onih jakih kiša u sobu prodirala voda kroz otvore za priključak televizora, i kako je nemoguće te objekte kvalitetno zagrijati, ma kakve manevre izvodili s grijalicama. Uostalom, nema osobe, stručne ili nestručne, koja će priznati kontejner primjerenim mjestom za dugotrajan život, bilo koga, samaca ili obitelji.
A ni dvije godine nakon potresa nisu svi stradalnici u jednako kvalitetnom „privremenom“ smještaju. Čak ni ovakvom kakav je opisivala obitelj koja je pretrpjela ovaj strašan gubitak. Još uvijek ima građana koji su prisiljeni živjeti i u kontejnerima ili mobilnim kućicama bez vode, bez sanitarnog čvora – a mnoge su samo s dodanim vanjskim WC-ima.
3945 osoba u "mobilnom smještaju"
Brojke su zastrašujuće. Iz Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje odgovoreno je na upit Net.hr-a da je na području Sisačko-moslavačke županije u ovom trenutku u funkciji 1909 „mobilnih smještajnih jedinica“ – kontejnera i mobilnih kućica - u kojima je smješteno 3945 osoba.
No, nisu nam htjeli precizno odgovoriti na pitanje koliko stradalnika potresa koristi mobilne kućice ili kontejnere bez sanitarnog čvora, da za odlazak na WC moraju izlaziti van, da, dakle, žive ispod minimuma ljudskog dostojanstva. „Sve fizičke osobe smještene u mobilne smještajne jedinice (MSJ) za koje je postojala potreba za sanitarnim čvorom, ovisno o konkretnoj potrebi svake pojedine obitelji, sanitarni čvor je osiguran ili dodjelom MSJ sa sanitarnim čvorom ili dodjelom MSJ bez sanitarnog čvora u kojem slučaju se dodjeljuje i mobilna WC kabina“, odgovoreno je na upit Net.hr-a, iz čega proizlazi da još uvijek postoje i kontejneri i mobilne kućice uz koje su postavljeni i mobilni zahodi, što najčešće znači da u kontejneru ili mobilnoj kućici nema uvjeta za održavanje temeljne higijene. Iz Ureda ipak naglašavaju da brinu o održavanju tih privremenih domova i da „u slučajevima kvarova ili nedostataka na mobilnim smještajnim jedinicama kada se ne može redovitim održavanjem vratiti funkcionalnost, SDUOSZ korisniku osigurava i dostavlja zamjensku.“
Za godinu dana samo 500 obitelji manje
Zanimalo nas je, također, je li broj korisnika barem u padu. U odnosu na prosinac prošle godine broj osoba u tom nehumanom smještaju ipak je pao za tisuću. Od 1. siječnja ove godine vraćeno je 132 mobilnih smještajnih jedinica, no broj planiranih iseljenja do kraja ove naredne godine je vrlo zabrinjavajući. Iz Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje odgovoreno nam je da do kraja 2023. godine očekuju iseljene iz privremenog smještaja tek – 500 obitelji.
Drugim riječima, Božić 2023. godine u tada već još više razlokanim kontejnerima i mobilnim kućicama, prema službenim procjenama ureda Vlade RH, u kontejnerima će biti tek nešto manja brojka od ove - jer teško je procijeniti koliko je to 500 obitelji. U Uredu smatraju da je to oko 1000 osoba manje, no prava će se brojka znati tek za godinu dana.
„Usudio bih se reći da su i to zaključili napamet, bez nekih ozbiljnijih pokazatelja“, komentira za Net.hr ovu šokantnu brojku Goran Dejanović, Petrinjac, aktivist iz udruge Petrinjsko proljeće. „Obnova na području Banovine se izgubila u labirintu administracije, i kojekakve papirologije. Sve je tromo. Sve se zakompliciralo. Nitko ništa precizno ne zna i samo jedni prebacuju na druge. Ako pitaš jedne, kažu da to treba pitati druge. Za nešto je zadužena lokalna uprava, grad, za drugo Županija, onda Središnji ured, Ministarstvo graditeljstva, pa Stožer. Tko je tu glavni i tko je zapravo za što zadužen? U ljude se uvuklo nepovjerenje i apatija. I kad Vladin ured kaže ovako da će broj obitelji koje se muče u tim neljudskim uvjetima za godinu dana biti samo neznatno manji, više nitko niti ne reagira. Jer nam nitko ne zna reći crno na bijelo tko je za to odgovoran“, kaže Dejanović.
Kontejnersko naselje u Petrinji: kontejneri su nagurani preblizu, "zidovi" ne nude civiliziranu distancu, zimi ih je nemoguće kvalitetno grijati, a mnogi imaju problema s prokišnjavanjem
Dejanović: Apatija se zavukla u ljude
Za kontejnersko naselje na Sajmištu u Petrinji kaže da je izrazito nehumano, da su kontejneri tako nagurani jedni na druge da ljudi čuju sve što se zbiva s druge strane limene pregrade, da ih je nemoguće grijati zimi, a hladiti ljeti. Dijele ih samo uski prolazi. „Ljudima koji tu žive nitko nije jasno rekao istinu. Živjeli su u uvjerenju da je to privremen smještaj i sada su u šoku kada počinju razumijevati da će tu ostati zarobljeni mnogo duže. Rezultat je apatija. Bezvoljnost. Gubitak povjerenja u ljude, uvjerenje da više nisu moguće nikakve promjene“, kaže Dejanović. Bio je zaprepašten kada je kod nedavnog posjeta Petrinji premijera Plenkovića rečeno da je među građanima „slab odaziv“ za napuštanje kontejnera i mobilnih kućica i prelazak u čvrste objekte koji su useljivi. „To je bilo zbilja uvredljivo za sve te ljude koji se mrcvare izvan svojih domova. Reći ću vam primjer iz prve ruke. Moji su punac i punica u Strašniku, imaju malo poljoprivredno domaćinstvo, kuća im je srušena i nadomak ruševine žive u mobilnoj kućici. Nakon godinu i pol nazvao ih je netko iz Središnjeg ureda za obnovu i pitao ih – kako su. Ljudi su prvo mislili da ih netko zeza. A onda ih je taj isti glas pitao bi li išli u Petrinju u čvrsti smještaj. Dakle, na neviđeno. Naravno da su oni imali stotinu pitanja, da bi rado prvo vidjeli smještaj, dobili precizne informacije što time gube, a što dobivaju, ali glas s druge strane rekao je da nema te odgovore, da je to samo „svojevrsna anketa“. Ako su na temelju takvih anketa zaključili da ljudi baš nisu voljni napustiti kontejnere i mobilne kućice onda je to još jedan dokaz njihova diletantizma. Naš apel od prvog dana je da treba pojednostaviti sve procedure i utvrditi jasne linije odgovornosti i donijeti vrlo konkretna rješenja. Ali kao da onima na vrhu nije stalo do toga“, zaključuje Goran Dejanović i najavljuje novi prosvjed za godišnjicu potresa.
„Reći će neki da je sve uzaludno. Ali neka bude barem zabilježeno da upozoravamo“, kaže Dejanović.
