Zahvaljujući hitrom potezu Kalmetinog Ministarstva mora, prometa i infrastrukture nakon što je Horvatinčić skrivio nesreću u kojoj su poginuli supružnike Mariella i Francesco Salpietro iz Padove, stvorena je atmosfera da se događa nešto izvanredno. Nadajmo se da izvanredni tretman ovdje prestaje. Horvatinčić se, podsjetimo, u utorak oko podneva kod otočića Maslinovika svojim gliserom zabio u lijevi bok jedrilice na kojoj su bili talijanski turisti, a stanje koje je policija zatekla ne ide mu korist, niti izdaleka. Iako se svake godine na moru događaju nesreće s gliserima koje odnose živote, uglavnom kupača, u sličnim situacijama ministarstvo Božidara Kalmete nije osnivalo takva povjerenstva.
Kad je 2008. godine gliseraš Adnan Šarić ubio 16-godišnjeg mladića iz Austrije Tobiasa Winklera i teško ozlijedio njegovog tri godine mlađeg brata Nicholasa, stvar je redovno prepuštena policiji i kasnije sudskim vještacima. Šarić nije medijska ličnost, ali jedan od oporbenih vođa u Hrvatskoj Radimir Čačić jest.
Najesen, podsjetimo, počinje suđenje Čačiću zbog nesreće koju je skrivio u Mađarskoj, a u kojoj su također izgubljena dva života. Šef HNS-a je ondje tretiran kao i svi ostali koji su optuženi da su skrivili nesreću sa smrtnim posljedicama, premda s ove strane granice uživa političku i ekonomsku moć, a ni bahaćenje mu, kao ni Horvatinčiću, nije strano.
Čačić, primjerice, u svojim izjavama medijima, koje su prethodile toj nesreći, nije skrivao da je, barem kao mladić, bio ljubitelj brze vožnje.
Naravno da ni Horvatinčić neće poručiti javnosti da je brza i pomalo neodgovorna vožnja nešto u čemu uživa. Priznanje da takvo nešto prakticira kao odrastao čovjek, u Hrvatskoj si može priuštiti tek moćnik kalibra Željka Keruma, koji je nakon kazne za prebrzu vožnju izjavio da "i kad vozi brzo, ne vozi brzo".
Zašto nije isključio motor?
A prema informacijama koje su dospjele u javnost, Horvatinčić se najvjerojatnije kretao četiri do šest puta većom brzinom od dopuštene.
S obzirom na smjer kretanja, budući da je jedrilici prilazio s desne strane, ali i tip vozila, nedvojbeno je bio dužan maknuti se s kursa. Zašto to nije učinio predmet je istrage policije, ali i spomenutog povjerenstva.
Nezahvalno je nakon bitke biti general i razmatrati mogućnosti uz pomoć kojih je ovakva nesreća mogla biti izbjegnuta. No, kad su nepristrani svjedoci, ujedno i žrtve nesreće, mrtvi, a u javnost se probijaju izjave moćnika koji je nesreću skrivio, razumljiv je strah da se ovakvim situacijama može manipulirati.
Horvatinčić je, naime, izjavio kako je upravljački sustav na gliseru zakazao i da je on uzaludno pokušavao turistima na jedrilici objasniti da se moraju maknuti s kursa kad je shvatio da je izgubio kontrolu nad plovilom. Da su mu komande zakazale shvatio je, po vlastitom priznanju, prilično kasno.
Horvatinčićeva reakcija je zato neobična. Najprije zato što nije isključio motor svoje jahte da bi ublažio udarac, ako već nije sam mogao izbjeći sudar vlastitim snagama. A neobičan je i njegov zaključak da će daleko sporije plovilo kojemu se približavao velikom brzinom biti u stanju maknuti se s kursa na vrijeme.
Kako se u njegovu verziju priče, da se svim silama trudio privući pozornost ljudi s jedrilice, uklapa činjenica da s jahte nije pao u more? Ako sam nije bio ozlijeđen, što je učinio da bi pomogao unesrećenima? Prerano je za objektivne odgovore na ovakva pitanja, jer ih još uvijek traži policija i ekspresno osnovano povjerenstvo kojemu je dan zadatak da istraži ovu nesreću na moru.
Ovo je i Horvatinčićeva trauma
Sigurno je i da sjećanje na ovakvu nesreću nikome ne može biti lako i da je to tragedija i za Horvatinčića, koliko god nekome on bio simpatičan ili antipatičan. Već je proživio slično iskustvo, kad je 80-ih godina sudjelovao u prometnoj nesreći u kojoj je poginula jedna žena.
"Velika životna tragedija za koju nisam bio kriv", kazao je o tome i napomenuo da cijeli život snosi posljedice tog stresa. Tada nije imao moć i veze koje ima danas.
Prije dvije godine mu se dogodila još jedna nesreća, također na kopnu. Izgubio je kontrolu nad svojim dvije tone teškim Landroverom i udario u automobil u kojemu se vozila obitelj s maloljetnom djecom. Srećom, prošli su tek s ogrebotinama.
"Zbog nesreće cijelu noć nisam spavao. Nakon 40 godina vozačkog iskustva i prijeđenih dva milijuna kilometara, moralo se i meni to dogoditi. Ali, što mogu, iz ove kože se ne može", kazao je tada Jutarnjem listu.
No, ovo će ipak biti složeniji slučaj, koji će mediji promatrati iz blizine, što zbog njegovog društvenog statusa, što zbog pojedinih detalja nesreće koji se u prvi mah ne uklapaju u njegovu priču. Nadajmo se da, po uzoru na slučaj Čačićeve nesreće u Mađarskoj, Horvatinčić temeljem svog imena i prezimena neće pritom biti posebno tretiran.
