Saborski zastupnik Drago Prgomet odlučio je oplesti po hrvatskom pravosuđu, napisavši novi tekst na svom blogu s naslovom: ' Neovisno pravosuđe ili greška u proceduri? '

Njegov tekst prenosimo u cijelosti:

Nešto je trulo u zemlji pravosudnoj. Beskrajno dugi postupci, vraćanje postupaka po tko zna koji put na početak, zastare… Sudske odluke koje su redefinirale pojam rukovanja ili one koje uspoređuju lokalne moćnike s Dalaj lamom, iako stvarne, zvuče poput urbanih legendi. Obrazloženja presuda nerijetko u sebi sadrže više političke, a manje pravne kvalifikacije. Neke su sudske odluke postale teško objašnjive čak i pravnicima. Sve je češća pojava da sudska vijeća, pa čak i istog sastava, donose u potpunosti oprečne odluke ili različita rješenja - o istim predmetima!

Ovih je dana pozornost izazvala odluka suda o rješenju Policijske akademije kojim su oduzete diplome dvojici njihovih diplomanata. Dvije različite odluke istog suda u dva identična predmeta. Prije svega, držim da sud nije mjesto gdje treba donositi odluku je li nešto plagijat ili ne. Kao što ni ministar ne može najavljivati kome će se neka diploma oduzeti. To je posao akademske zajednice! Iako akademska zajednica često nema hrabrosti suprotstaviti se nemoralu i neakademskom ponašanju, ovaj je put Policijska akademija oduzimanjem diploma poslala jasnu poruku da se radi o plagijatima. I što sada, nakon sudske presude? Koja je institucija u pravu? Tko je od ova dva suca u pravu? Kako to objasniti javnosti? Je li tzv. „neujednačenost sudske prakse“  dovoljan odgovor za sve? Koji je odvjetnik uspješniji u ova dva slučaja?! Naime, isti je odvjetnik bio u oba slučaja.

Riba smrdi od glave. Tako je i u pravosuđu, sustavu u kojem Ustavni sud sve češće preuzima ingerencije redovnih sudova. Vjerujući u kompetentnost i dobru volju sudaca da zaštiti građane od možebitnog lošeg sudovanja redovnih sudova, ne radi li se o izlasku iz Ustavom propisanih ovlasti? Skliskom terenu na kojem se nalaze ustavni sudci svakako doprinosi i nepovjerenje građana prema načinu na koji su isti birani. A birani su po principu dogovora. Jedan red HDZ-a, jedan red SDP-a,  pa malo koalicijskih partnera…  Pa su nam u Ustavnom sudu manje-više sve bivši stranački dužnosnici. Kada nema „dogovora“, dogodi se da kandidati ne budu ni izabrani, kao što je to bilo prošli tjedan. Oporbeni HDZ je svoj nedolazak na glasovanje u Hrvatski sabor pravdao izostankom dogovora. “Ne želimo trgovati”, s druge strane viču vladajući SDP. Ako se sjećate, oni su svojevremeno, kao oporba, tražili i dobili uvođenje dvotrećinske većine pri izboru ustavnih sudaca, samo da bi i oni mogli kroz dogovor (čitaj: „trgovinu“) iskadrovirati „svoje“ suce. Kako god bilo, ispada da su mnogi kandidati i kandidatkinje birani zato što je postignut dogovor između stranaka, a ne zbog toga što su zadovoljeni strukovni kriteriji.

Neke sudske odluke građanima ostavljaju duboke nedoumice. Gradonačelnika Zagreba se ekspresno pušta iz pritvora uz obećanje da neće kao dužnosnik utjecati na svjedoke, a sisačka županica tek kada podnese ostavku na svoje dužnosničko mjesto. Za ozbiljne optužbe korupcije kazna može nerijetko biti tek guljenje krumpira ili rad za javno dobro. A za one koji su u prvom postupku osuđeni na stroge kazne postoji velika šansa da će više institucije njihove presude ukinuti ili vratiti postupak na početak. I to već postaje pravilo. Na koncu ispada da su gulitelji krumpira čak izvukli deblji kraj. Svjedočimo kako je institut jamčevine ispao samo dobra fora kojom se pokazuje koliko tko ima novca i kojom brzinom može skupiti xy milijuna kuna, a ne kao zaštita od ponavljanja djela.

Doista, možemo li u ovakvom sustavu uopće tvrditi da je hrvatsko pravosuđe pravedno? Najgore prolazi „mali čovjek“ koji nema financijsku i političku moć i na čijim leđima se lome sve slabosti našeg političkog i pravnog sustava. Poruka je sljedeća: ako nemate novca ili jako dobre bogate prijatelje, umjesto polufiktivnog guljenja krumpira u klimatiziranom prostoru, gulit ćete dane na ovoj vrućini u Remetincu.

Ako ovih nekoliko činjenica ne zvoni na uzbunu, evo još jednog podatka: prema Izvješću Svjetskog gospodarskog foruma (World Economic Forum) za 2014. i 2015. godinu, Hrvatska je treća najgora članica Europske unije po pitanju neovisnosti pravosuđa. Drugim riječima, naše je pravosuđe u velikoj mjeri podložno pritiscima moćnih političkih grupacija. Ako je vladavina prava temelj demokracije, slobode i stabilnosti svake države, nije li u našem slučaju krajnje vrijeme za ozbiljne promjene?

Vrijeme je da Hrvatski sabor prestane štancati Zakone i pravilnike brže nego što Ford izbacuje nove modele s pokretnih traka. Vrijeme da ministar pravosuđa dogovori izradu zakona s onima koji poznaju realnu sudsku praksu. Treba promijeniti način izbora Ustavnih sudaca u kojem će konačnu odluku donijeti struka a ne politička trgovina. Ministri ne mogu najavljivati uhićenja, a još manje presuđivati. Suci ne smiju popustiti političkim pritiscima, ali ne mogu biti ni glasnogovornici oporbe. Bez obzira na političke ambicije.

Bojim se da sudstvo ponekad nije svjesno svoje izuzetne odgovornosti u izgradnji civilizirane i sigurne Hrvatske. Dobra namjera sama po sebi nije dovoljna. Kao što je ovaj tekst pisan uistinu u dobroj namjeri. Ne kao proceduralna greška.