Drago Kovačević iz Tovarnika ima šljivik od četiri hektara i 2.000 stabala što je u voćarstvu dosta velika površina.
"Dio šljiva sam predao, ali još ih nisam uspio naplatiti. Otkupna cijena od 2,30 kuna nije prihvatljiva i vjerojatno će veći dio ostati za pečenje rakije ili će završiti u jednoj lijepoj uspomeni na jednu dobru, rodnu, ali neisplativu godinu. Šljiva je jako dobro rodila, ali otkupljivači odmah smanjuju otkupnu cijenu i sada je 30 posto niža nego lani", kaže Kovačević dodajući kako je naše tržište potpuno nesređeno i zbog toga će mnogi šljivari propasti.
Ne isplati mu se platiti branje i kupljenje šljiva
Šljivar iz Ivankova ima 250 stabala šljive u punom rodu i ove godine je urod oko 10 tona, ali veći dio će ostaviti da propadne jer mu se ne isplati plaćati 30 lipa po kilogramu za kupljenje, a šljive nema kome prodati.
"Nudim po kunu kilogram neka dođe i sam kupi koliko hoće, ali nema zainteresiranih. Nešto sam prodao na malo, po 30 ili 50 kilograma za pekmez, ali ni to nije isplativo. Imam prijavljen kazan za pečenje rakije pa ću ispeći rakije koliko smijem, a ostalo neka propadne, što ću mu ja. Prije sedam godina sam zasadio šljivik, ali sada to ne bih uradio ni u ludilu. Kod nas izgleda sve mora propasti pa će propasti i šljivarstvo", kaže šljivar iz Ivankova.
Inspektori su najavili kako na jesen kreću u nadzor slavonskih dvorišta kako bi utvrdili točne količine proizvedene rakije i da li se Slavonci pridržavaju zakona o trošarinama. Zato se sve rjeđe dimi iz kazana za pečenje rakije u slavonskim dvorištima.
