I dvadeset dana nakon velikog potresa koji je pogodio Sisačko-moslavačku županiju još uvijek ima stanovnika koji žive u neljudskim uvjetima.
U nekim selima nema vode, u drugima se po kruh mora voziti više od pola sata, a neki su svoj prvi topli obrok pojeli tek jučer.
Lako janjcima dok je mama tu pa straha za jelo-nema. No, među ljudima koji su silom prilika trenutno na državnim jaslama, barem što se jednog toplog obroka tiče, uvijek se nađe netko koga je država zaboravila. Jučer su to bili stanovnici jednog od najpogođenijih sela potresom - Strašnika.
Nisu im donijeli hranu
"To bi trebalo kao danas krenuti. E, sad, da li će doći, vidjet ćemo", rekao je Nikola Starešinović iz Strašnika. Željko Salamut kaže da se nada da će danas dobiti topli obrok, a na konstataciju da su rekli da po hranu treba doći, odgovara pitanje kako će stari i nemoćni dolaziti po hranu.
"Ne znam. Morat će se organizirati nešto u selu", kaže Željko. A neki su se već, kako znaju i umiju, organizirali sami iako im kuće imaju crvenu oznaku.
"Mi sebi kuhamo"
Jelica Sanjić iz Strašnika ima improviziranu kuhinju i siranu. Na pitanje jesu li im jučer donijeli topli obrok, odgovara da nisu.
"Mi sebi kuhamo. Nije nitko ništa donesao", kaže Jelica. U Strašniku je još i dobro kako je u zabačenom selu Veliki Šušnjar.
"Crveni križ je bio jučer i donio nam prvi obrok", rekao je Slavko Končar te dodaje da je to prvi obrok koji su dobili sve od potresa. "Osim konzervi koje su nam nosili humanitarci", kaže Slavko Končar.
Prije potresa kruh se razvozio svaki dan. Ni tada u selu nije bilo trgovine, ali su radile one udaljene nekoliko kilometara. Sada za kilogram kruga treba voziti više od pola sata u jednom pravcu.
"Ovaj jučer što je donio iz Crvenog križa donio nam je i kruh. Sad imamo tri dana. Pa nama kila kruha tri ili četiri dana bude", kaže Slavko.
"Živimo u prastoljeću"
A u selu Dumče voda kaplje samo ovako kao danas kad se topi snijeg. Slavine su suhe još od potresa. Obitelj Stupar danas je dobila svoju kućicu, ali se u njoj neće moći ni istuširati.
"Idemo kod kume, ona ima gore u Zagrebu pa odemo, okupamo se, operemo veš pa se vratimo", kaže Štefica Stupar iz Dumča. U istoj je situaciji 30-tak domaćinstava koja su bila spojena na stari vodovod. Cijev je u potresu pukla, a od tada nitko ne dolazi riješiti problem.
"Treba se i kupati i prati i veš i suđe i sve. Imamo vodu, dobili smo za piće, ali to se brzo potroši", kaže Štefica.
Zato kupe kišnicu pa s njom zalijevaju wc školjku. "Živimo u prastoljeću. Mislim da to nisu uvjeti ni za djecu ni za ljude", rekao je Neven Stupar.
Koliko boli činjenica da neki ljudi u današnje vrijeme ovako žive još više peče spoznaja da su to baš oni koji za sve druge imaju razumijevanja. Pa čak i za to kad nema ni kruha pa ni vode.
