Kada je izabrana za glavnu državnu odvjetnicu, Zlata Hrvoj Šipek je bila gotovo nepoznata dugogodišnja djelatnica iz dubine DORH-a, s nešto malo sumnje da je sklona HDZ-u jer je devedesetih stasala u uredu glavnog državnog pravobranitelja, Petra Šale, poznatog HDZ-ovog prvoborca. Sada, nakon obrane godišnjeg izvješća u Saboru, i nakon nadzora kako je DORH i USKOK zaključio da ne treba istraživati aferu Softver (za razliku od EU istražitelja), odlazi u nastavak svog mandata kao glavna državna odvjetnica koju je HDZ najstrastvenije branio i podržavao od kada postoji institucija državnog odvjetništva u Hrvatskoj.
DORH i USKOK su trebale biti ključne institucije za borbu protiv korupcije koja je već devedesetih u Hrvatskoj nabujala do razine sistemskog poremećaja, ali problemi su se redali neovisno o pokušajima pojedinih šefova da ih osnaže, otrgnu iz zagrljaja politike ili podređenosti prema onima kojima bi trebali biti strah i trepet. Radovan Ortynski je slavljen kao Eliot Ness kada je potkraj devedesetih započeo borbu protiv kriminala, i posebno – zagrebačke mafije. Godine 2001. u Vladi Ivice Račana izabran je za glavnog državnog odvjetnika kao beskompromisan borac za pravdu, ali je već nakon četrnaest mjeseci podnio ostavku uz optužbe da su se državne institucije i dio medija povezali s organiziranim kriminalom, a posebno je upozoravao da informacije cure – iz policije.
Mladen Bajić i Dinko Cvitan, kasniji lideri "institucija koje bi trebale raditi posao", mnogo su se duže uspijevali zadržati na pozicijama, ali i oni su bilježili razdoblja i situacije kada se propitivalo jesu li se možda malo previše intimizirali s pojedinim političarima ili uspijevaju zadržati potrebnu distancu. No, u vrijeme njihovih izvješća u Saboru uvijek je bilo i primjedbi i borbe i s onima iz vladajuće garniture.
Mladen Bajić je, ipak, nakon što je postao najdugovječniji glavni državni odvjetnik (od 2002. do 2014.) koji je uspio preživjeti i smjenu nekoliko vlada, počeo nalikovati na svojevrsni spomenik hrvatskoj patnji za nezavisnim institucijama, kao onaj koji svojim likom i djelom svjedoči da se u Hrvatskoj može opstati na mjestu glavnog državnog odvjetnika malo duže samo uz mnogo pozadinskih manevara i tajanstvenih ručkova s mnogim uglednicima, i iz politike i iz raznih drugih struktura. Jadao bi se on da nema opreme, da se ne može učiniti bog zna što, tu i tamo bi uhvatio tek nekog tko je dobio peku na dar, ali ipak će ostati zabilježen kao glavni državni odvjetnik u čije vrijeme je uhićen i procesuiran jedan, doduše bivši, premijer, Ivo Sanader.
Od poze Eliota Nessa do sjedenja uz Bandića
Njegov nasljednik, Dinko Cvitan, nesumnjivo će ostati zabilježen kao onaj koji se pokušao – uzdignuti iznad politike. Najavio je borbu i protiv lokalnih šerifa, a potom je i uhitio onog oko kojeg su mnogi samo obilazili, Milana Bandića, no nakon četiri godine mandata, nakon što ga je Andrej Plenković ponizio tako da ga je pozvao u Banske dvore i slikao sebi uz bok na press konferenciji, vladajući HDZ je njegovo izvješće u Saboru dočekao s mnogo kritike i ubrzo je izglasan njihov as iz rukava, Dražen Jelenić.
Koliko je Cvitan uspio ubosti u prava imena nesumnjivo svjedoči činjenica da je i nakon smjene ostao jedna od najčuvanijih osoba u Hrvatskoj. Ali uzalud. HDZ, potpomognut i s nekoliko jakih imena iz oporbe, glatko je izglasao Jelenića. A njega će se pamtiti po tome da nije uspio izdržati na funkciji niti dvije godine – u veljači 2020. podnio je ostavku zbog sumnje da je kao mason bio neprimjereno upleten u slučaj istrage pokušaja ucjene poznatog oftamologa, također masona, Nikice Gabrića. Pamtit će ga se i po tome što je u loži HNK-a sjedio uz USKOK-ovog optuženika Milana Bandića, da nije smogao snage da se digne i ode, neovisno o tome je li netko pogriješio u protokolu.
Već u Jelenićevo vrijeme počelo je curiti na sve strane, mnoge je iznenadio brzinskim i odlučnim odbijanjem prijave za slučaj Borg, a onda je i cjelokupna javnost pratila detalje kako je tko koga nazvao u slučaju mason, i sve to skupa nije ostavljalo dojam da se DORH i USKOK čeliče, nego naprotiv – da nepovratno klize u propadanje. A onda je došla Zlata Hrvoj Šipek, najavila u uvodnom programu borbu protiv korupcije, uslijedilo je i nekoliko ozbiljnijih akcija: od slučaja Vjetroelektrana s Josipom Rimac u glavnoj ulozi, do optužnice protiv dugovječnog direktora Janafa, Dragana Kovačevića, a potom i protiv dijela bandićevaca, doduše, poslije smrti Milana Bandića.
No, onda su uslijedila ozbiljna poskliznuća. Prvo je u slučaju Agrokor Visoki kazneni sud "kaznio" činjenicu da je DORH angažirao vještake koji su već ranije surađivali s Agrokorom, a onda je povučena i cijela optužnica, nakon što je uhićena bivša državna odvjetnica koja je trgovala informacijama iz istrage. Potom je Ured europskog javnog tužitelja pokrenuo istragu u slučaju softver i uhićena je bivša ministrica i članica Predsjedništva HDZ-a, Gabrijela Žalac, i otvorio se ambis propitivanja zašto to nije učinilo domaće tužiteljstvo. Zlata Hrvoj Šipek je potom i na press konferenciji i u Saboru tvrdila da se taj slučaj raspravio u DORH-u prije nego što je postala šefica, da nije kriva ona nego Jelenić. Ali nakon otkrića da se o tom slučaju razgovaralo i u lipnju 2020. kada je ona već bila glavna državna odvjetnica, i nakon što je to potvrdio i nadzor, nakon što je crno na bijelo utvrđeno da je i znala, ali i o tome lagala u javnosti, saborska većina, HDZ sa svojim satelitima – izglasao joj je povjerenje.
Plenkovićev poljubac u čelo
Andrej Plenković, ministar Ivan Malenica, svi HDZ-ovci redom, danima su ustrajno branili Zlatu Hrvoj Šipek, nisu "dali na nju", sve je oko DORH-a odjednom njima bila velika svetinja. Nestalo je čak ono zaklinjanje u nezavisnost institucija, postao je to jedan posve pokroviteljski odnos, više kao tapšanje po glavi djeteta koje se zaprljalo u pijesku. Bilo je i savjeta, ali više onako, u maniri zabrinutog tate. Plenkoviću se učinilo da je bilo "nespretnih izjava" iz DORH-a, da "DORH mora više i redovitije komunicirati s javnošću", da je "medijska politika DORH-a previše zatvorena", pa "pitanja o njihovu radu dolaze onima koji s njima nemaju veze, recimo izvršnoj vlasti."
Premijer koji godinama nije učinio nikakve ozbiljne poteze oko osnaživanja institucija DORH-a i USKOK-a sada ih iznenada jako voli i kao netko tko ne može učiniti ništa za njih – blago savjetuje. Naravno, ako se njega pita, samo je problem komunikacija. Ništa suštinski.
Zlata Hrvoj Šipek
Na legendarnoj press konferenciji koju su zajedno održale Zlata Hrvoj Šipek i šefica USKOK-a Vanja Marušić nisu se doimale kao skladan par usmjeren na borbu protiv kriminala svih vrsta i korupcije, a onda je još krenulo i curenje informacija iz kojih je bilo sasvim jasno da je Hrvoj Šipek htjela Vanji Marušić natovariti i više grijeha nego što je trebalo. Govorio se i o tome da Hrvoj Šipek želi dati otkaz Vanji Marušić, a onda je ona opet izjavila da neće povlačiti nikakve poteze "pod pritiskom medija".
Sve to unutarnje kuhanje sada je samo zabetonirano, skriveno, Plenkovićevom većinom glasova. Kao da je Hrvoj Šipek dobila Plenkovićev poljubac u čelo. Možda je i "tata" Plenković zadao da se ima sve smiriti, da trebaju svi zašutjeti, jer, naravno, već se javio i propovjednik s Pantovčaka, predsjednik Zoran Milanović, koji je prije godinu dana tvrdio da premijeri znaju sve što radi DORH, jer je tako bilo i u njegovo vrijeme, a sada s neskrivenim veseljem podbada Plenkovića radi "njegove" Hrvoj Šipek.
Oslabljele, kompromitirane...
DORH i USKOK, te presudne institucije za borbu protiv kriminala i korupcije, nastavljaju, dakle, zahvaljujući Plenkoviću i njegovoj većini, predvođeni istim osobama, ali toliko oslabjelima i kompromitiranima da se dovodi u pitanje mogućnost njihova normalnog funkcioniranja.
Ovo što će Plenković sada predstavljati kao svoju pobjedu, činjenicu da nisu dali "srušiti" Zlatu Hrvoj Šipek, samo je zabijanje čavla u lijes onog o čemu se sanjalo kada su uspostavljani DORH i USKOK. Obje institucije, i mnogi časni i ozbiljni ljudi koji rade zastrašujuće stresan posao za sitne novce i hrabro pariraju odvjetnicima optuženika u Armani odijelima, sada su zbog afere softver i političkog pomaganja da se ne utvrdi tko je odgovoran za kardinalni propust domaćeg odvjetništa, za činjenicu da se zaključilo da ne treba istraživati činjenicu da je ministrica Gabrijela Žalac naručila milijunski posao od majušne tvrtke svog prijatelja – gurnuti još dublje u krilo politike.
Ako je Zlata Hrvoj Šipek htjela mir i sigurne uvjete rada za DORH i USKOK, ako se htjela izboriti za bolje uvjete rada, ako je htjela pokazati koliko joj je važna nezavisnost institucija, trebala je podnijeti ostavku odmah, prvih dana nakon pada optužnice u slučaju Agrokor, ili nakon pucanja afere Softver. Neovisno o tome kada je i kako saznala, sve skupa je zastrašujuće. Jer ako je i u kasnijim izvještajima bilo "samo" spomenuto, postavlja se pitanje je li moguće da glavna državna odvjetnica nije u stanju razlučiti krupne slučajeve od sitnijih, da ne razumije da korupciju treba rješavati s vrha, da se ne može olako prelaziti preko ijednog slučaja u koji je potencijalno uključen ministar ili ministrica.
No, ona ostaje i dalje. Ona ne daje ostavku, Plenković je ne daje smijeniti, maltene uz poruku: ma što joj našli, ona ostaje. U trenutku kada je preuzimala dužnost bila je samo odvjetnica sa sumnjom da bi mogla biti sklona vlasti, a sada nastavlja mandat kao ona koju će se pouzdano smatrati Plenkovićevom, kao ona koju je Plenković - zadužio.
U bolnoj hrvatskoj povijesti propadanja glavnih državnih odvjetnika, ovo se doima još tragičnije od Jelenićevog pokornog sjedenja uz bok Milanu Bandiću u loži Hrvatskog narodnog kazališta.
