Od 2010. godine Hrvatska je od SAD-a dobila naoružanja i tehnike, ali i druge opreme te obuke u vrijednosti od oko pola milijarde dolara. Samo ove godine Hrvatske oružane snage dobile su 16 izviđačko-jurišnih helikoptera OH-58D Kiowa Warrior.
S druge strane, Srbija iz Rusije nabavlja šest zrakoplova MiG 29, a svoja četiri zrakoplova istog tipa planira poslati na remont u Rusiju. Tako bi već sljedeće godine imala osposobljenu jednu lovačku eskadrilu s deset borbenih zrakoplova, piše Glas Slavonije.
Utrka u naoružanju
Srbija iz Rusije dobiva i 30 tenkova, a srpski premijer Aleksandar Vučić najavio je i kupnju 13 helikoptera europskog proizvođača - Airbus Helicopters, šest naoružanih transportnih helikoptera za potrebe specijalnih snaga, tri za ministarstvo unutarnjih poslova, dok je za četiri letjelice rekao da ih Srbija očekuje kao donaciju.
Vučić je najavio dodatna ulaganja u vojnu industriju, rekavši da će dramatično uvećati kapacitete i na taj način odvratiti svakog tko misli da može napasti Srbiju.
Zbog opremanja oružanih snaga dviju vodećih zemalja zapadnog Balkana, kroz koje se očituju utjecaji Zapada i NATO-a s jedne strane i Rusije s druge strane, čini se kako smo započeli sa svojevrsnom utrkom u naoružavanju.
Mišljenje stručnjaka
Analitičar portala Obris - Obrana i sigurnost Igor Tabak za Glas Slavonije kazao je kako razvoj situacije ostavlja dojam da su dvije zemlje u svojevrsnoj utrci u naoružavanju, no on zaključuje da je to samo 'ojam, s obzirom na to da se mnogo više priča nego što se stvarno ulaže u vojnu tehniku i suvremene sustave, jer i Hrvatska i Srbija za takvo što jednostavno nemaju novca.
'Mnogi zaboravljaju podatak kako je u ožujku ove godine taj vojni proračun radikalno smanjen te da će hrvatski vojni proračun u 2017. godini biti otprilike na razini iz 2015. godine. Srbija, baš kao i Hrvatska, ima radikalno skučen vojni proračun kojim ne može kupovati novu tehniku, posebice u nekom ozbiljnijem obujmu', naglašava Tabak.
Male donacije
Dodaje kako su vojne donacije koje Hrvatska dobiva izuzetno male te da ne utječu na snagu i moć oružanih snaga. Svaka donacija, kaže Tabak, Srbiji ipak izaziva zavist i nervozu. Tako je nakon našeg vojnog mimohoda koji je bio 'drukčiji od očekivanja', došlo prvenstveno do verbalne i “političke” utrke u naoružanju.
Spomenuo je i priču o tome da bi Hrvatska od SAD-a nabavila višecijevne raketne lansere sa suvremenim raketama dalekog dometa, što se pretvorilo u priču o balističkim raketama, koja je u Srbiji svojevremeno ove godine dobila veliku pozornost. Od lansera i raketa nije bilo ničega i pitanje je hoće li ikada i biti. Naveo je tu primjer Srbije, koja je nakon što je ostala bez helikoptera za spašavanje i medicinski prijevoz, iz Rusije kupila dva nova transportna helikoptera, koji su tu zemlju praktički koštali kao Hrvatsku cijela eskadrila Kiowa.
S 300 i/ili BUK?
'Iako se nekad pričalo i o protuzračnim projektilima, sustav S 300 ili BUK, sada Srbija s Rusijom prvenstveno dogovara nabavu borbenih zrakoplova MiG 29, te još tenkova i oklopnih transportera. Isti problem s obnovom flote borbenog zrakoplovstva ili resursa za čuvanje zračnog prostora ima i Hrvatska. Govorimo o vrlo malom broju zrakoplova koji bi u Srbiji bili nabavljeni, šest, uz koje bi bili remontirani i postojeći zrakoplovi. Vrlo vjerojatno ovih šest zrakoplova stari su kao i oni koje je Jugoslavija nabavljala krajem 80-ih godina. Dakle, sve zajedno predstavlja za srpsko zrakoplovstvo veliku promjenu, ali to nije ništa spektakularno', kaže Tabak.
