Istarska županija posebna je po mnogočemu. Ponajprije po vrlo uspješnom turizmu, no i po još jednoj stvari na koju možda na prvu ne biste pomislili, piše Glas Istre . 

Naime, županija je to u koju se useljava više ljudi no što se iz nje iseljava. No to ne znači da naši Puležani i Istrijani, isto kao i Slavonci, ne odlaze iz svojih domova. U posljednjih nekoliko godina to je iseljavanje sve intenzivnije pa svjedočimo da u jednoj školskoj godini iz razreda ode i po dvije, tri obitelji.

Njihova su odredišta Skandinavija, Irska i Austrija, ali i mnoge druge zemlje u kojima je situacija kudikamo bolja nego u Hrvatskoj. Razlozi su doista raznoliki, d onih financijske prirode, spajanja obitelji do avanturizma i ljubavi.

"Pa zašto bi otišli? Mogu iznajmiti neku sobu, garažu, živjeti od turizma", bila je prva reakcija jednog kolege kada je novinarka Glasa Istre ustvrdila da mladi odlaze i iz, na primjer, Štinjana. Doista, možda se u nas i može lijepo živjeti od turizma, no to pretpostavlja činjenicu da imate apartmane ili da pak pristajete na to da u ljetnim mjesecima preselite kod roditelja, u garažu, a strance pustite da spavaju u vašim krevetima! Na to ne pristaju svi, a kako smo doznali u razgovoru s onima koji su otišli, novac jest veliki motiv, ali ne i jedini.

U malom mjestu poput Štinjana iz centra je zadnjih godina iz skoro svake druge kuće netko odselio. Moj prvi susjed otišao je prije nekoliko godina s curom u Njemačku. Djevojka iz kuće do njega već nekoliko godina živi u Francuskoj. Onaj prekoputa radi u Austriji kao kvalificirani majstor. Ima obitelji kojoj su sva djeca u Njemačkoj, kao što su nekada bili oni sami. Jedan je Štinjanac prije par godina, u jeku krize, odselio u - Grčku! Iz Štinjana su otišle i cijele obitelji.

"Od mojih fakultetskih kolega jedan je u Škotskoj, nekoliko kolegica i prijateljica godinama žive i rade u Belgiji. No, možda najšokantnije preseljenje doživjela sam kada je obitelj poznanika otišla u Njemačku. Kako bi se spojili s ocem koji je tamo već nekoliko godina radio, spakirali su kofere i otišli - majka, troje djece, dva psa i - kanarinac!" 

Štinjanac Andrej odlučio je odseliti u Grčku prije nekoliko godina. Radio je kao varioc u Uljaniku, živio u obiteljskoj kući, problema nije imao. Na pitanje što je kumovalo odluci da ipak ode, veli kako je odlučio otići jer je shvatio da Uljanik nema budućnosti. Već četiri godine živi u malog gradu Thiva, 60 kilometara od Atene.

"Posao sam pronašao preko Interneta, poslao molbu za posao u jedno manje privatno brodogradilište i nakon sedam dana zvali su me na razgovor", kaže Andrej. U početku je radio isti posao kao u Uljaniku, dakle kao varioc, da bi nakon dvije godine otišao na puno bolje radno mjesto - CNC stroj na kojem i danas radi, ali za tri puta veću plaću nego u Puli. Prije nekoliko dana dobio je ponudu za satnicu od 20 eura za posao zavarivača i trenutno je u fazi pregovora.

"Plaća je puno bolja nego kod nas, ali i uvjeti rada općenito. Godišnje dobijem 14 plaća. Cijene su kao kod nas ili niže - stan se može unajmiti za 200 eura mjesečno, kava je oko euro i pol, litra domaćeg maslinovog ulja košta od 3,50 do 4 eura", priča on.

O eventualnom povratku u domovinu kaže: "Nema šanse da se vratim, mogu doći na godišnji, ili jednom kao penzioner, zaključuje Andrej za Glas Istre.