Već je prošlo dosta vremena od prve inicijative za pokretanjem projekta ''Dom daleko od doma'' s ciljem izgradnje prvog hrvatskog specijaliziranog centra za smještaj bolesne djece, koja sa svojim bližnjima dolaze na liječenje u zagrebačke bolnice iz cijele Hrvatske.
Projekt je već mogao biti završen. Po nama. Ali svijet se izgleda ne ravna po nama i našim dobrim namjerama.
No ipak - prošli smo velik dio puta, koji je zaista bio trnovit, jer je sadržavao niz prepreka - od dugotrajnih dopisivanja sa odgovornim institucijama, do neumornog objašnjavanja o potrebi zbrinjavanja bolesne djece za vrijeme njihovog liječenja te važnosti blizine obitelji u tim najtežim životnim trenucima.
Na kraju smo pronašli partnere među onima koji bi i trebali snositi odgovornost – u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi te Gradu Zagrebu.
Držimo ih za riječ. Ali i druge institucije i drugi gradovi ne mogu se obraniti od svoje odgovornosti. I oni imaju priliku da se kroz ovaj projekt pobrinu za svoje sugrađane.
Pokušavali smo kupiti i već izgrađen prostor, ali ubila nas administracija i vremenski rokovi. Pa smo se vratili našoj početnoj želji, da izgradimo centar točno po mjeri i potrebama malih bolesnika.
Pronašli smo gradsko zemljište koje nam odgovara, a upravo ovih dana Grad Zagreb je pokrenuo proces ishođenja lokacijske dozvole te svega što slijedi uz to.
U međuvremenu je prestalo kucati previše hrabrih srdaca naših malih heroja koji su se borili za svoje živote. Oni će biti uvijek uz nas. Bit će naši anđeli. Naše svjetlo na putu dobrote. Oni su nam dali neizmjernu snagu kako bi ustrajali u našoj namjeri i pružili potporu u trenucima kada je jednoj obitelji to najpotrebnije.
A razdoblje teške bolesti je vjerojatno i jedino razdoblje u životu kada se ima samo jedna želja – želja da se ozdravi. Snaga te želje ruši planine i slama vam srca. Ne postoji ništa jače od te želje.
Stoga, pozivamo Vas da potpomognete izgradnju ovog centra te budete dio ostvarenja jednog velikog sna. Zahvaljujemo svima onima koji nas prate i podržavaju u našoj istinskoj namjeri da olakšamo te najteže trenutke malih bolesnika dok se u zagrebačkim bolnicama bore za svoje male živote.
Humanitarna udruga hrabro srce
U nastavku Vam prenosimo dio pisma g. Čeličkovića o osjećajima dok je njegovo dijete ležalo u bolnici - kako bi lakše shvatili patnje kroz koje prolaze obitelji teško bolesne djece:
''…. Kad vam se srce na najgori način trga iz grudi, kad gledate kako nestaje najbolji dio vas, a vi ne znate da li ćete mu ikad moći to reći. Reći mu koliko ga volite. Kada vas najljepši osmjeh na svijetu ispraća kroz vrata, ni ne znajući da nećete doći do sutra ujutro, a vi odlazite jer se bolnica zatvara. Morate otići, a ne znate da li ćete ga sutra naći u krevetiću, da li ga možda zadnji put vidite, a on se još više smije i smije - ne zna, a ne znate ni vi. Izlazite u tešku, bolnu noć, ne spavate. (A niti nemate gdje spavati. Osim na sjedalu auta, ako ga imate ili pak na klupi u parku, ako imate sreće da je ljeto.)
Nema dječjeg glasa, nema smijeha. Prolaze najduži i neopisivo bolni sati. Ne možete više ni da plačete, ionako ne pomaže. Umorni shvaćate da je noć ipak nekako prošla i trčite, bezglavo jurite svome suncu. Kad ste ipak došli, on u krevetu spava umoran od plača i tuge, jer i on je ipak shvatio da vas nema, a treba vas pored sebe. Gledate u njega ne trepčući i on se budi konačno, a vi ga željno grlite i stišćete grčevito. Pokušavate ga oteti od sekunda, minuta i sati, koji prebrzo prolaze i otimaju vam ga iz ruku. Borite se s vremenom, ali ono uvijek pobjeđuje. Opet dolazi noć, opet vam ga otima iz ruku i opet isto. To je moja istina.''
