Društvo multiple skleroze Dubrovnik prije desetak dana organiziralo je potpisivanje peticije za legalizaciju uzgoja indijske konoplje u medicinske svrhe. Skupljeno je više od tri tisuće potpisa, a organizatori se nadaju da će kao rezultat akcije koja se provodi diljem Hrvatske, dočekati oslobađajuću presudu za Huanita Luksetića, te legalizaciju uzgoja konoplje, baš kao što je to praksa u mnogim europskim zemljama.
Antonio Matešić jedan je od sve većeg broja mladih osoba koje obolijevaju od ove bolesti s tisuću lica, piše Dubrovački dnevnik.rtl.hr. I on, baš poput mnogih drugih, u sprječavanju progresa bolesti koristi ulje konoplje. Kaže kako ga nije jednostavno nabaviti. Njegovo ulje dolazi iz Zagreba. Legalizacijom marihuane u medicinske svrhe pacijentima bi se olakšao proces nabave, ali isto tako ulje indijske konoplje bi znatno pojeftinilo.
"Ja svaku večer prije spavanja uzimam kapljicu ulja. Uzmem na prst i utrljam u desni. Obično zaspim pola sata nakon uzimanja. Prije nego što sam počeo uzimati ulje, noću sam često mokrio. Sada to više nije slučaj. Također, imao sam problema i sa stolicom. I to je prestalo. Ulje mi opušta mišiće i, sve u svemu, smatram da mi pomaže", priča nam Matešić.
Prije točno pet godina njegovoj majci počela je trnuti ruka i desna strana lica. Nakon raznih pretraga dijagnosticirana joj je multipla skleroza. Nedugo nakon toga i on je shvatio da boluje od istih smetnji kao njegova majka.
"Imao sam neke od simptoma i prije, poput trnaca u ruci, bola u nozi ili probadanja u leđima, ali sam mislio da je to od umora. Dok sam majku posjećivao u bolnici, upoznao sam neurologinju i kazao joj svoje simptome, a ona mi je rekla da odem na pretrage. Na kraju je ustanovljeno da i ja imam multiplu sklerozu nakon što su mi magnetskom rezonancom pronađene lezije (oštećenje živaca) na mozgu", govori nam Matešić i dodaje da su mu medicinski stručnjaci kazali kako genetika nema (pre)veliku ulogu u razvijanju ove opake autoimune bolesti.
Poslije prvog šoka, napravio je i punkciju leđne moždine koja je također potvrdila već postavljenu dijagnozu. Nažalost, ova bolest još uvijek je neizlječiva, iako Matešić uzima lijekove. Njihov cilj je zaustaviti progres bolesti. Prije je primao i neke injekcije, ali je imao jake nuspojave, pa je prestao.
"Negdje u to vrijeme, dvije godine nakon dijagnoze bolesti, počeo sam uzimati ulje konoplje. Na početku me bilo strah, nisam znao kako će mi djelovati, pa sam dugo odugovlačio s početkom terapije. Nikad u životu nisam zapalio džoint, isto kao ni cigarete, a nisam imao ni neke druge poroke. Na kraju sam počeo pomalo uzimati, i evo, još uvijek sam na nogama, radim, obavljam svakodnevne poslove, brinem o djeci…", iskren je Matešić.
Njegova majka ne konzumira ulje konoplje, jer je skupo i komplicirano za nabavu, a Antonio je siguran da bi ga koristila da se legalno i jeftino može nabaviti u apoteci.
"Majka, iako i sama bolesna, jako mi je puno pomogla u nošenju s bolesti. Isto kao i moja supruga, koja mi je u to vrijeme bila djevojka. Bilo mi je teško, nisam je htio uvlačiti u moj život koji se u trenutku može srušiti. Ali ona se nije obazirala, nastavila je dalje hrabro sa mnom. Jako sam joj zahvalan. Puno je lakše kada imaš nekoga, nego kada si sam!"
Matešić u svakodnevnici nastoji ne misliti na bolest, ponaša se kao da je nema.
"Mislim da je svaka bolest povezana s psihom. Ako stalno ponavljaš da si bolestan, bit ćeš još bolesniji. Ja pokušavam normalno živjeti kao da mi nije ništa. Na početku sam mislio da ću brzo završiti u kolicima, ali evo i pet godina nakon postavljene dijagnoze, još uvijek hodam. Može se to u trenutku promijeniti, jer kod multiple skleroze nema pravila, zato je i zovu bolest s tisuću lica, ali o tome ne želim razmišljati. Dan po dan, pa što bude", otkriva Matešić recept kako živi s bolešću.
On i supruga imaju blizance, a uz sve to radi u turističkoj agenciji Direct Booker, tako da nema baš vremena za razmišljanje o bolesti. Samo uzima terapiju i to su jedini trenutci u danu koji ga podsjećaju na multiplu sklerozu.
"Ne želim gledati negativu, prihvaćam bolest i na nju gledam kroz osmijeh. Jako sam zahvalan kolegama i šefovima na poslu, koji mi uvijek izlaze u susret. Zbog bolesti se brže umaram, pa mi koncentracija prije padne nego njima, ali oni itekako imaju razumijevanja. Također i što se tiče smjena na poslu, uvijek mi izlaze u susret. Baš sam sretan zbog svog radnog mjesta, jer na rijetko kojem poslu možeš naići na takvo ponašanje kolega i šefova", ističe Matešić koji, zbog bolesti, ima beneficirani radni staž, točnije tri dodatna mjeseca godišnje.
Pitamo ga koliko je prehrana važna, može li ona zaustaviti napredovanje bolesti
"Prehrana je itekako važna, čuo sam za neke slučajeve kojima se multipla znatno poboljšala konzumiranjem zdravih namirnica. Ja se hranim zdravo, samo mi se zna dogoditi da s šećerom pretjeram. To mi je slaba točka", priznaje Matešić.
Mora se priznati da je hrabar i pravi borac. Iako ga je neizlječiva bolest stisnula, a tu su i razne odgovorne životne obveze, koje same po sebi nisu nimalo jednostavne - poput hranjenja i odgajanja blizanaca - Antonio Matešić se ne predaje. Ide dalje, i to sa stilom. Ne razmišlja o bolesti, nego je prihvaća sa smiješkom. To je vjerojatno dobitna formula za bilo koju životnu situaciju. Prihvatiti sa smiješkom, piše Dubrovački dnevnik.rtl.hr.
