Seljak Josip Friščić obasjao je novim svjetlom prosvjede koji su mogli prerasti u blokadu izlaza iz Hrvatske, domovine za koju smo se navodno borili. To svjetlo kojim je pokušao osvjetlati obraz svojoj novoj stranačkoj šefici Jadranki Kosor presijava se u duginim bojama.
Ona je osvijestila da neće biti novca za poljoprivrednike šest mjeseci prekasno, kad su seljaci već isplanirali i uložili u proizvodnju, jer to nije znala ni ljetos prilikom rebalansa proračuna, a kamoli par mjeseci ranije, kad je bespogovorno izvršavala Sanaderove naloge. Friščić je, naime, prošlogodišnju traktorsku krizu rješavao direktno se obraćajući Sanaderu, koji je smislio da je mudro slagati da novca ima. Je li imao vremena čuti što je tada bilo na duši Jadranki Kosor?
"Nisam, razgovarao sam sa Sanaderom. Upozoravao sam ga na posljedice, no on je tvrdio da je samo bitno da prosvjed završi jer je tada u Zagrebu bila gej parada i bilo je signala da će se oni pridružiti seljacima, kao i studenti koji su također prosvjedovali. Sanader je vjerovao da će doći do blokade grada, pa je naložio da se riješi seljake. I sada za obećanja nema novca u proračunu", Friščićev je odgovor Novom listu. Od riječi do riječi. 7. ožujka 2010. godine.
Homo Sanaderus i njegove fobije
Sanader se, dakle, uplašio kobne trilaterale studenata, seljaka i homoseksualaca. Sad konačno ima smisla bar dio ovogodišnjeg proračuna koji je u strahu donijela Kosor. Friščić ju je vjerojatno samo podsjetio na Sanadera, koji je, kao u fatamorgani, vidio momke kako, na traktorima gonjenim pogonom studentskog bijesa, vole druge modno osviještene momke i jurišaju na Zagreb. Grašci znoja tada su mu orosili čelo i dopustio je iznudu za koju novca nema. Strašne se scene preplašila i Kosor i zaboravila izbaciti poticaje iz proračuna.
Kakve li su paranoje progonile Sanadera dok je gledao kako mu se pod pokroviteljstvom pobočnice Kosor u mandatu obiju Vlada udvostručuje broj povlaštenih mirovina, sam će ga vrag znati. Takozvana penzionerska trilaterala užasa koja juriša na Markov trg pod parolom "Ocvali saborski zastupnici, metuzalemi HAZU-a i lažni branitelji svih naroda i narodnosti, ujedinite se!", pritom simbolički ruši svijeće na Kamenitim vratima, ruši zaštitare, iznosi ga iz Banskih dvora pa ispaljuje iz Gričkog topa... Tako nešto?
Recidivi HDZ-ove vlasti
Kakvi su ga bjesovi gonili na zbrinjavanje članstva u raznoraznim Vladinim agencijama i uredima, opet ćemo doznati iz njegovih memoara, ako izađu jednoga dana. Da će na Općem saboru HDZ-a za njega glasati 2466 umjesto 2467 članova od ukupno 3281 člana? Ili da upitamo Jadranku Kosor, koja je donošenjem ambicioznog proračuna za 2010. godinu okončala crnu statistiku od nula zaposlenih u državnim službama u nekoliko prvih mjeseci svoje vladavine? Žena, očigledno, pati od iste vrste nesanice, vrećice ispod očiju joj rastu i iz dana u dan, u svakom pogledu, sve više napreduje, makar što se tiče nalikovanja Sanaderu.
Zanimljivo je i da su neke državne tvrtke potpale pod utjecaj te poremećene logike. Evo, Hrvatska je elektroprivreda svoju fobiju od financijske propasti počela liječiti usmjeravanjem vatrenog oružja u pogrešnu ekipu. Umjesto da pošteni HEP-ovci posjete rođenu Upravu u društvu naoružanih zaštitara i pitaju je gdje cure slapovi novca, oni se naoružavaju kada idu gasiti struju neplatiši koji im je dužan 200 kuna.
No, vratimo se njihovim političkim zaštitnicima. Pored podočnjaka, najeklatantniji primjer Kosoričine preobrazbe u Sanadera je rebalans proračuna. Da je muči nešto dokučivo jedino njoj kao predsjedniku, tj. predsjednici Vlade i ministru financija Ivanu Šukeru, pokazuje pogled na proračun za 2010. godinu, koji je veći za milijardu kuna od proračuna iz 2009. godine, a u samo prva dva mjeseca je dosegnut deficit od 3,6 milijardi kuna. Nadamo se i njenim memoarima, jer bi pretakanje otkrivenja ove tajne u literaturu stvorilo redove ispred knjižara, koji se mogu usporediti jedino s prodajom ulaznica za prvi koncert U2-a na Maksimiru.
Dijagnostički memoari
Ponajviše, ipak, priželjkujemo memoare Slobodana Uzelca, koji kao potpredsjednik Vlade godinama gleda cirkus kojemu su ga pripustili, iako znaju da je po struci socijalni patolog.
Socijalna patologija bi morala imati odgovore na pitanje zašto je naše društvo toliko bolesno, pa se i u najtežim trenucima ne suzdržavamo od autodestrukcije i gaženja svake prilike da se, za promjenu, učini nešto kako treba. Iznova biramo iste probleme, iste političare, iste branitelje, istu javnu potrošnju, isti tempo zaduživanja, isto povećanje poreznih davanja, iste tisuće otkaza na tjednoj razini, iste patološke lažljivce, europejce koji pod svjetlima reflektora mutiraju u tašte diktatore, uvijek iste primjerke proučavanja spomenute znanosti.
